Gladijadori naslovnica
recenzija

Gladijadori – povijest svakodnevnog života u Hrvatskoj

Gladijadori su moderan pristup povijesti koji nam otkriva bogatstvo turističke ponude Hrvatske, ali i mnoštvo nepoznatih zanimljivosti iz svakodnevnog života na ovim prostorima.


Priznajem – povijest mi nije bila među dražim predmetima u školi, ali svejedno sam poskočila kao malo dijete na čokoladu kad su se Gladijadori pojavili na horizontu.

Veliku ulogu u tome što sam povijest svakodnevice počela gledati drugim očima imao je prof. Vlado Obad kod kojega sam na fakultetu slušala nekoliko predmeta iz književnosti. Jedan od najdražih predmeta u cijelom školovanju bila mi je Njemačka književnost iz Slavonije.

Za ovaj predmet profesor Obad nas je poveo u istraživački pohod po Osijeku. Tragovima Rode Rode i Wilme Vukelić, otvorio nam je oči za neki drugi Osijek. Neko drugo doba. Neke ljude kojih odavno više nema, a žive u naličjima fasada Europske avenije, cesticama Tvrđe, predvorju HNK.

Gore spomenuta Wilma je svoje mjesto pronašla i u Gladijadorima kao jedna od najznačajnijih kroničarki Osijeka 20. stoljeća. Nakon jednog takvog obilaska Osijeka, više ne prolazim kraj starih prozora ili groblja, a da mi u glavi ne vrvi od priča.

Virtualna šetnja kroz povijest

Podnaslov Gladijadora je “Povijest svakodnevnog života u Hrvatskoj“, s naglaskom na svakodnevno. Autori su obuhvatili čitav niz detalja koje nećemo naći u povijesnim udžbenicima. Od kuhinjskog pribora, zdravstva, odjeće, rada, kalendara, od juga do sjevera pa prema istoku, Gladijadori progovaraju o temama o kojima u povijesnom kontekstu rijetko promišljamo, a uvelike utječu na našu svakodnevicu — kako prije 700 godina, tako i danas.

Sve je to začinjeno humorističnim opaskama autora koji građu vrlo dobro poznaju, pa prema tradiciji i povijesti mogu pristupiti i sa zdravom dozom sarkazma i kritike. No bez banalnosti, idealiziranja ili romantiziranja, odaju počast tamo gdje je zaslužena. Vješto povezuju prošlost i sadašnjost, kako tekstom, tako i mnoštvom QR kodova koji vas pozivaju na daljnje istraživanje lokacija i fenomena koji se spominju u Gladijadorima.

… Pritom je osobni dojam bio da su život u povišću pritrujenoj zemlji mogli “izdurati” samo borci od formata. Tako je nastao naziv gladijadori. On u sebi objedinjuje žilavost, “glad i jad”, ali i šaljivost i veselje bez kojih, kao što nas i izreka uči, brigu ne bismo imali o što udarati.

Gladijadori

Napredovala je tehnologija. A mi?

Koliko se lifestyle promijenio od doba starih Rimljana do danas? U suštini, ostali smo ista vrsta (pametnija ili ne, o tome bi se dalo raspravljati). Stoljeća, državne tvorevine i vladari se smjenjuju, no ljudi su uvijek, uzmimo za primjer, prali rublje. Jeli. Vadili pokvarene zube. Putovali. Kupali se (više ili manje).

…I dok se suvremeni seoski vojvode svade oko toga čija je Hasanaginica i tko će joj podići veći spomenik – kao da je riječ o tri – četiri imperija, a ne susjednim općinama – ovdje nam njena priča postavlja i jedno “mudrijaško” pitanje: što ako, zaslijepljeni tehnološkim razvojem, možda nismo ni svjesni da više nemamo ono čega su naizgled nepismeni dinarski gorštaci imali u izobilju – dar govora? Ako nam je vokabular sve tanji, a sposobnost izražavanja i imaginacije sve slabija, koji će medij budućim stoljećima prenijeti kulturno iskustvo našeg vremena? CD? Eno ga na balkonu, tjera golubove. USB stick? Samo ove godine izgubili smo ih pet. Cloud? A što kad raketa pogodi server?

Možda se to investitor u Gladijadore samo pokušava utješiti, no možda zaista knjizi kao mediju nije suđeno da propadne.

Gladijadori

Road trip od Prevlake do Dunava

Kako su raskalašeni mladi Britanci kalili fenomen Zrća još u doba Mozarta i Beethovena? Kakve veze imaju Tito i koze? Tko je u prvoj nogometnoj lopti u Hrvatskoj čuvao čavle?

Zaboravite turističke ture gdje vodič mlako nešto objašnjava, vi ga pola ne čujete, pola ne vidite o čemu on to govori. Uz Gladijadore, imate dojam da ste krenuli na road trip od Prevlake do Dunava s nekom cool ekipom od koje možete koješta naučiti i pritom se ludo zabaviti.

Tu cool ekipu koja je očigledno uložila ogroman trud u ovaj projekt čine Luka Jakopčić, Lucija Bakšić, Jelena Kulušić, Damir Stanić i Zoran Turk.

Povezivanje kulturne baštine, povijesti i turizma objedinjeno je pod platformom “cuslperience” (culture+experience). Culsperience je izdavačko-marketinški proizvod Recider projekta, a Recideri se bave izradom projektne, administrativne i strateško-planske dokumentacije za razvoj kulturnog, doživljajnog i ruralnog turizma.

Malo je reći, mene je ovakav moderan pristup oduševio.

Najiskrenije preporuke ako u 2020. želite proširiti čitalačke horizonte, a posebice za one kojima povijest i putopisi nisu prvi izbor – ova knjiga će vas razuvjeriti.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.