Nakon nje me dosta ugodno iznenadila, najviše zbog toga što sam očekivala provjerenu i sigurnu formu trilera/krimića. Zapravo ova knjiga krije više od toga, slojevita je i poseže u neka područja koja na prvi pogled vjerojatno ne biste očekivali.
Tijelo dvadesetpetogodišnje Alice Salmon pronađeno je u rijeci u engleskome gradu Southamptonu. Njezin slučaj zaokupi sve, od lokalnih novina do srca onih koji su je najbolje poznavali. Ali Aliceina tragedija ostavlja niz neodgovorenih pitanja i skrivenih istina. Dr. Jeremy Cooke, Alicein bivši profesor, znanstvenik je čiji se život svodi na skupljanje komadića Aliceina postojanja sa svim njegovim manama i u svoj istinskoj ljepoti. Aliceinu smrt pokriva veo tajni koji zahvaća živote njezinih bližnjih. Ali, u doba interneta, foruma i društvenih mreža, tajne rijetko ostaju tajne…
Pisana u formi modernog epistolarnog romana (kroz e-mailove, SMSove, postove na blogovima, Facebooku i Twitteru, dnevničke zapise, novinske članke, prijave na posao, školske zadaće, pa čak i TBR liste na Amazonu i popis pjesama na Spotify…), Nakon nje ne samo da odabire forme kojima svakodnevno komuniciramo, nego i koristi te forme da razvije lik glavne junakinje Alice Salmon. Svaki naš klik i post na internetu ostavlja trag o nama. Što mislite, da netko krene prikupljati te dijeliće slagalica koji predstavljaju vas, kakva bi to slika bila? I još bitnije – bi li vaša slika na društvenim mrežama doista i istinski predstavljala vas?
Imamo daleko najbolju opremu za komunikaciju nego ikada ijedan stvor posjedovao, ali nismo ništa bolji nego što smo bili prije 40 000 godina kada je neandertalac ostavio otiske svojih ruku u špiljama El Castilla. Svaki dan doživljavamo neuspjeh nekomunicirajući. Govorimo u zagonetkama, poluistinama ili još gore. Svaki dan propuštamo tu prekrasnu, predivnu priliku da nadiđemo tamu i povežemo se. Ipak, jedini način kako uopće nalazimo smisao u kaosu koji nas okružuje jest kroz te lude, smiješne čarobne male stvarčice koje nazivamo “riječima”. One su sve što imamo.
Nakon Aliceine smrti, Dr. Cooke prihvatio se zadatka da o Alice prikupi apsolutno sve što je moguće naći. Je li mu svrha preispitati je li Alice pod utjecajem alkohola pala s mosta, je li možda počinila samoubojstvo, je li ubijena? Ima li njegova opsesija njezinim životom (i smrću) neke dublje motive?
Kako je grozno kad se netko ne zna izraziti, mislio sam. Kada ga se ne može razumjeti. Možda zato pišemo? Možda je zato Alice pisala dnevnik? Jednom je to prekrasno sročila: rekla je da nije bit u tome da se pobunimo i vičemo “Pogledaj me”, već da je bit u tome da u gomili povičemo “Slušajte nas.”
Toplo preporučam da odgovore na ova pitanja potražite sami. Nakon nje ima dosta spor tempo, a Alice Salmon nije baš najsimpatičniji lik, o Dr. Cookeu i njegovom radu informacije dobivamo na kapaljku… Priznajem da prva trećina knjige nije onaj dio koji će vas zgrabiti, ali ostatak je zaista vrijedan malo strpljenja i upornosti. Nakon nje postavlja neka pitanja o smrtnosti i načinu na koji se s njom suočavamo, senzacionalizmu koji prati tragedije, načinu na koji komuniciramo i prezentiramo se svijetu. Ako ste željni dosta dobro napisane priče koja ide dalje od tipičnog razrješenja ubojstva, nemojte zaobići ovu knjigu.
