Nedavno smo posjetili Olympos, konvenciju znanstvene fantastike i fantazije koju svake godine organiziraju članovi Kluba Titan Atlas. Dok su moji dečki otkrivali nove društvene igre, ja sam se ušuljala na predstavljanje knjige Polaris-poslednji grad Snežane Kanački.
Na Facebook stranici Kluba Titan Atlas možete pregledati album sa svim aktivnostima koje su na Olympusu odvijale. Istoga dana, odmah nakon Snežane, predstavili su se i Nataša Vajić (Sudbina strijelca) i Eric Johansson (Izlet smrti), te zbirka horor priča Besan (u kojem su svoje priče podijelili i Snežana, Eric i Nataša).
Polaris: poslednji grad prvijenac je Snežane Kanački, simpatične mlade autorice iz Beograda. Na druženju nam je Snežana otkrila nekoliko zanimljivosti oko nastanka Polarisa; Polaris se kao ideja formirao jedne večeri dok je gledala TV i priču je jednostavno počela tipkati na mobitelu. Nakon završetka stajao je u ladici čak deset godina dok nije smogla hrabrosti pokazati svoj rukopis svijetu (sretni smo što je). Iako je Polaris prvotno zamislila kao trilogiju, rekla nam je da ideja ima dovoljno i da bi mogao prerasti u sagu, a događaji u planiranoj trilogiji odvijaju se od kraja prema početku.
Osvrnula se kratko i na stanje u izdavaštvu u Hrvatskoj i u Srbiji. Stekla je, kaže, dojam kako u Hrvatskoj izdavači puno više u medijima “guraju” i promoviraju svoje autore, dok veći dio posla oko prodaje i promocije Polarisa Snežana odrađuje sama. Na pitanje misli li da je SF premalo zastupljen i kakva mu je budućnost, Snežana se složila da je teško pronaći izdavača, no optimistično odgovara kako misli da zlatno doba SFa tek dolazi.
U nastavcima koji slijede, vratiti ćemo se stotinama godina unazad i saznati uzroke brojnih događaja iz Polarisa, i što je točno dovelo do toga da je jedino naseljivo mjesto na svijetu postao komadić kopna na Južnom polu.
Ako je suditi po Snežaninoj viziji budućnosti, crno nam se piše; klimatske promjene i ratovi dovest će do toga da u 28. stoljeću jedino naseljivo kopno postane Antarktika. Upravo onamo Snežana je smjestila Polaris, tehnološki napredan grad bez nasilja, naizgled idiličan grad u kojemu svi dobivaju sve što trebaju i nemaju previše potrebe (a ni želje) zaviriti van granica Polarisa. No ni ne slute da taj komadić kopna dijele s još jednom (puno manje miroljubivom) skupinom živih bića.
U tanašnu knjižicu od nekih 160 stranica, Snežana je upakirala sjajnu priču i popriličan broj iznenađenja i obrata. Priča raste iz poglavlja u poglavlje, a novi likovi polagano razotkrivaju tajne koje se kriju ispod savršene zajednice. Iako imam par zamjerki na neke druge stvari, ideja i priča je zaista odlična. Jednostavno nema naznake u kojim će sve smjerovima otići i koje će sve mogućnosti otvoriti za nastavke koji slijede.
U gradu nema nasilja, svaki korak se prati, svi su sigurni. Ipak, svakih nekoliko godina netko iz Polarisa nestane. Tu je još i jedna sekta, jedan profesor koji se pobunio protiv sistema, jedan mladić koji ima čudne snove i vizije… A uspavani vulkan prijeti erupcijom i buđenjem nečeg zlog što se krije u tamnim špiljama Antarktika.
Sve zamjerke koje imam mogu se svesti pod jednu kategoriju-nedovoljno čvrsta urednička ruka. Iako je priča ono zbog čega nisam mogla prestati okretati stranice, dijalozi i likovi dosta su “labavi”, plitki i prilično neprirodni. Teško se povezati s njima, osobito s glavnim likovima. Najupečatljivijima su se pokazali mnogi sporedni likovi koji se pojavljuju na kratko, pa ipak iz svake riječi i djela isijava motivacija i karakter. No moram reći da su te “boljke” najizraženije u prvoj polovici knjige; čak i za tako kratku knjigu, očigledno je koliko i priča i pisanje sazrijevaju. I najiskrenije jedva čekam nastavak.
