Bez obzira na to što nikad nije davala intervjue, ili baš unatoč tome, pojava, život i djelo Harper Lee i dalje izazivaju interes javnost, a njezine knjige uspijevaju prodrmati čitatelje i 60 godina nakon objave.
Ovo su neke manje poznate zanimljivosti o Harper Lee i knjizi Ubiti pticu rugalicu koje su mene posebno zaintrigirale i natjerale na istraživanje.
Ubiti Pticu Rugalicu je jedna od najčešće zabranjivanih knjiga
Dok je s jedne strane proglašavaju modernim klasikom, s druge strane, neki bi Ubiti pticu rugalicu najradije zauvijek prognali s polica knjižara i knjižnica.
Naime, zbog teške rasne tematike s kojom se Harper Lee uhvatila u koštac, njezin roman se redovito pojavljuje na listama zabranjivanih knjiga. Samo u posljednjih 10 godina, ova se knjiga četiri puta našla među top 10 zabranjivanih ili osporavanih naslova Američke udruge knjižničara (ALA).
Glavni argumenti u prilog zabrani su “rasne uvrede i njihov negativan utjecaj na učenike, prikazivanje lika ‘bijelog spasitelja’, te način na koji prikazuje iskustva crnaca”.
Nažalost, neki pokušaji zabrane su i provedeni u djelo, i to u ne tako davnoj prošlosti.
2017. knjiga je maknuta s popisa lektire u jednoj školi u Mississippiju.
Pod pritiskom inicijativa za slobodu govora, knjiga je vraćena na popis, no uz preporuku za čitanje pod roditeljskim nadzorom.
Neke zabrane na snazi su i dalje, a knjiga ne prestaje izazivati tenzije ni u 2021., kako među roditeljima, tako i među učenicima i učiteljima.
Jedna od najutjecajnijih knjiga na svijetu
I dok s jedne strane oceana neki čine sve kako bi Ubiti pticu rugalicu izgurali s popisa lektira, s druge strane smještaju je na vrh popisa knjiga koje svatko treba pročitati.
Iako je Biblija nesavladivi protivnik kada je u pitanju prodaja i čitanost, Rugalica je odnijela prevagu u onim aspektima koji se tiču samog sadržaja.
Naime, 2006. britanski knjižničari rangirali su je iznad Biblije kao jednu od “onih knjiga koju svaki odrastao čovjek mora pročitati prije smrti”. Nadalje, 2009. u jednom istraživanju Rugalica je dospjela na prvo mjesto najinspirativnijih knjiga svih vremena.
Teškoj temi unatoč (ili upravo zbog nje), i naporima da se omalovaži njezin značaj, Ubiti pticu rugalicu od svog prvog izdanja nikad nije izašla iz tiska.
Harper Lee nije dozvoljavala elektroničko izdanje Rugalice do 2014. godine
Kad se već dotičemo izdanja Rugalice, zanimljivo je da Lee nije dopustila izdavanje romana u elektroničkom obliku do 2014. godine.
Roman je digitaliziran tek u srpnju 2014. godine, pet godina nakon što su e-čitači zavladali svijetom. Najava e-izdanja objavljena je na službenim stranicama izdavača povodom 88. rođendana Lee Harper 28. travnja iste godine. Tada je Lee izjavila:
“Ja još pripadam staroj školi. Volim prašnjave stare knjige i knjižnice. Ovo je Rugalica za novi naraštaj.”
No zašto se Lee toliko opirala digitalizaciji?
Jedan od mogućih razloga je taj što je još uvijek vladao skepticizam prema elektroničkim knjigama te strah od zlouporabe autorskih prava, iako su e-knjige u to doba na tržištu postojale već nekoliko godina.
S druge strane, sama Lee je svoju averziju prema elektroničkom štivu sažela u pismu Oprah Winfrey:
Pored svog tradicionalnog pristupa čitanju o kojem to pismo svjedoči, Lee je u to vrijeme bila upletena i u pravnu bitku s agentom oko autorskih prava.
Stoga ne čudi da odluku o objavljivanju Ubiti pticu rugalicu nije donijela ni lako ni brzo.
Truman Capote bio je ljubomoran na njezin uspjeh
O prijateljstvu Trumana Capotea i Harper Lee zasigurno ste već imali prilike u sličnim raščlambama Rugalice.
Opće je poznato da je lik Dilla oblikovala upravo prema Capoteu, s kojim je kao dijete provodila mnogo vremena, a dijelili su i ljubav prema čitanju i pisanju.
No nije sve uvijek bilo bajkovito u njihovom prijateljstvu. Posebno je ironično da su upravo književni uspjesi uvelike bili zaslužni za trzavice u njihovom odnosu.
Njihovo prijateljstvo stavljeno je na kušnju 1960. godine. Lee je tada već dovršila Rugalicu, dok je Capote još istraživao detalje za In Cold Blood koji će biti objavljen 1966.
Rugalica je brzinom munje postala bestseller i osvojila Pulitzera. U pismu prijatelju godinama kasnije, Lee je priznala da je napravila nešto što joj Capote nije mogao oprostiti ni nakon 20 godina: napisala je knjigu koja se prodavala.
Koliko joj je zamjerio uspjeh, pokazuje i činjenica da joj po objavi In Cold Blood nije odao priznanje.
Iako ga je pratila tijekom istraživačkih putovanja, pa čak i uređivala taj roman, nije dobila više od posvete rame uz rame s Capoteovim dugogodišnjim partnerom, Jackom Dunphyjem.
Capote se u nastavku zahvaljuje i odaje priznanje čak i građanima okruga Finney za “gostoprimstvo i prijateljstvo”, no izostavio je spomenuti doprinos Harper Lee.
Lee se osjećala povrijeđenom, no unatoč tome, njihovo se prijateljstvo nastavilo.
Ipak, Capoteov stvaralački rad polagano je kopnio, a društveni život bujao. Lee, koja je uvijek zazirala od publiciteta, nije ga više mogla pratiti, i s vremenom su potpuno otuđili jedno od drugoga.
I Capote je svoje likove bazirao na Lee
Baš kao što je to Lee učinila s Dillom po uzoru na Capotea (i sa Scout po uzoru na sebe samu), Capote je također ovjekovječio malu Harper u svom književnom prvijencu.
Prvi roman Trumana Capotea, Other Voices, Other Rooms objavljen je 1948. U njemu se pojavljuje Idabel Thompkins, muškobanjasta djevojčica za koju je uzor bila upravo Lee.
Još je jedna stvar zajednička njihovim, a to je da pripadaju istom žanru. Oba imaju elemente južnjačke gotike i romana za mlade, odnosno Bildungsromana.
Naposljetku su oboje postali likovi u dječjoj knjizi
Ako vam se, čitajući o anegdotama iz djetinjstva Lee i Capotea, učinilo da tu ima mnoštvo materijala za priču, u pravu ste, i niste jedini.
Upravo to je pomislio i autor Greg Neri. Nakon što je pogledao ekranizacije filmova o životu Trumana Capotea, autoru je proradila mašta i počeo je istraživati djetinjstvo Lee i Capotea.
Istraživanje ga je nadahnulo da dvoje djece, Nell i True, smjesti u nezaboravnu kriminalističku avanturu u Monroevilleu.
Knjiga za djecu Tru & Nelle objavljena je 2016. S obzirom na to da su je i kritika i od publika hvalile, autor je godinu kasnije napisao i svojevrsni nastavak, Tru & Nelle: A Christmas Tale.
Za više detalja o samoj priči i inspiraciji, pogledajte video u kojem nas autor avantura True i Nelle vodi na putovanje koje je prošao kako bi napisao njihove priče.
Video vrvi zanimljivim detaljima, lokacijama i fotografijama koje će vas vratiti u 30-e prošlog stoljeća i približiti događanja iz Rugalice.
Naposljetku, ako ste se zapitali zašto je Harper u knjizi postala Nelle, odgovor je jednostavan.
Pravo i puno ime Harper Lee je Nelle Harper Lee. Nelle je obrnuta verzija imena Ellen (po autoričinoj baki). No Lee nije htjela da njezino ime izgovaraju kao Neli, te ga stoga nikad nije koristila.
Lee više nije napisala nijednu knjigu. Ili ipak je?
Lee nakon Rugalice više nije napisala ni jedan roman (sve do objave Idi, postavi stražara koji je zapravo napisan prije Rugalice). No očito joj se nešto od iskustva s Capoteom i rada na In Cold Blood uvuklo pod kožu.
Lee je radila na drugim, nikad dovršenim pričama i knjigama, a posebna joj je želja bila napisati kriminalistički roman temeljen na stvarnom zločinu u stilu In True Blood.
Stoga je Lee krajem 1970-ih i početkom 1980-ih naveliko istraživala slučaj serijskog ubojice u Alabami.
Slučaj ju je toliko zaokupio da je provela godine prateći detalje i suđenje propovjedniku umiješanom u sumnjive slučajeve smrti i prevare osiguranja.
Lee je skupila tisuće i tisuće stranica materijala, izvještaja, i izjava, i pripremala se napisati knjigu radnog naziva The Reverend.
No kada je došlo vrijeme da roman zaista i napiše, Lee se patila da zamisao provede u djelo. Do danas, nitko nije siguran je li taj roman ikada dovršila.
Naposljetku, autorici Casey Cep u ruke je dospjela aktovka puna materijala koje je Lee prikupila o slučaju.
Autorica je pospajala dijelove slagalice i na temelju Leeinih bilješki napisala knjigu Furious Hours. Jedan dio knjige bavi se i Lee i njezinim istraživačkim radom te iznimnom pažnjom kojom je u sudnici pratila tijek suđenja.
U pravom kriminalističkom duhu, neki smatraju da je Lee ostavila upute da se njezina verzija knjige objavi posthumno. Naime, postoje teze da se Lee bojala sudskih tužbi i čak odmazde od poznanika serijskog ubojice čijim se slučajem bavila.
O tome je posvjedočila i autorica biografije Mockingbird Next Door, Marja Mills, kojoj je Lee navodno povjerila da bi je objavljivanje kriminalističkog djela dovelo u životnu opasnost. No više od toga Lee nije otkrila.
Već smo spomenuli da je Capote bio ljubomoran na uspjeh Rugalice. Možemo samo zamisliti što bi mislio da je Lee ostvarila namjere i zagazila u teritorij na kojem je Capote bio “doma”.
Harper Lee dospjela je na veliki ekran—dva puta!
Ne samo da se pojavljivala kao lik u knjigama, Harper Lee imala je priliku i vidjeti sebe na velikom platnu.
I to ne jednom, nego dva puta u razmaku od samo dvije godine.
Harper Lee imala je značajnu ulogu u životu Trumana Capotea. Stoga je, očekivano, i u dvije ekranizacije njegova života Harper Lee jedan od glavnih likova.
U filmu Capote Bennetta Millera iz 2005, Trumana Capotea je utjelovio Philip Seymour Hoffman. Uloga Harper Lee u tom je filmu pripala glumici Catherine Keener.
Druga ekranizacija Capoteova života, Infamous, izašla je 2006. U toj ekranizaciji Douglasa McGratha, Capotea je glumio Toby Jones, a ulogu Harper Lee dobila je Sandra Bullock.
Dok se Capote više bavio sudskim procesom i slavom koju je Capote stekao tragedijom prikazanom u In True Blood, Infamous više pažnje pridaje Capoteovom polaganom propadanju u pakao alkohola i burnog društvenog života.
Nažalost, nisam uspjela iskopati podatak kako je Lee komentirala svoju pojavu u ta dva filma.
No kao što je već rečeno, Lee je izbjegavala pažnju javnosti i gotovo nikad nije davala intervjue, pa je za pretpostaviti da je i ovu vrstu publiciteta promatrala iz prikrajka.
Nova uloga za Gregoryja Pecka?
Kad smo se već dotakli teme filma, ne možemo ne spomenuti Gregoryja Pecka.
Naime, Peck je ostavio neizbrisiv trag na ekranizaciji Rugalice sjajnim prikazom Atticusa. Lee nije krila oduševljenje njegovim djelom i doprinosom.
Već ste vjerojatno naišli na podatak da je tijekom snimanja Lee Pecku poklonila džepni sat svoga oca. On je taj sat nosio sa sobom kada je 1963. primao Oscara za najboljeg glumca kojeg mu je donijela Rugalica.
Koliko mu je prijateljstvo s Lee značilo pokazuje i da je njegov unuk dobio ime Harper po autorici.
No zanimljivo je da su se oboje nadali i da će jednog dana ponovno surađivati na filmu.
Na trenutak se moramo vratiti na The Reverend, kriminalističku priču koju je Lee namjeravala napisati. Toliko je bila posvećena tom djelu da je nazvala Pecka i povjerila mu da će uskoro imati još jednu ulogu za njega.
S druge strane, Peck također nije krio nadu da će Lee napisati neku novu ulogu za njega.
Peck je preminuo u lipnju 2003. Lee je ipak izdala još jednu knjigu 2015. godine.
No ostaje pitanje… da je knjiga i objavljena ranije, bi li uloga Atticusa iz te knjige bila uloga koju bi Peck prihvatio?
Nastavak ili samo drugačija verzija iste priče?
Prije nego što se dotaknemo kontroverzi oko sadržaja Idi, postavi stražara, moramo se osvrnuti na intrige oko same odluke da Stražar uopće ugleda svjetlo dana.
Vijest o toj “novoj” knjizi Harper Lee odjeknula je poput bombe jer do 2015. godine više nitko nije gajio prevelike nade da će se Lee vratiti s nekim novom naslovom.
I dok obožavatelji još nisu stigli ni izgovoriti Ubiti pticu rugalicu, oko Idi, postavi stražara već se počela stvarati kontroverza.
Svi smo pretpostavljali da se radi o nastavku Rugalice, iako Lee nikada nije davala naznake da radi na takvoj knjizi.
Po izlasku knjige mnogi su se nemalo šokirali sadržajem koji ima mnogo sličnosti s Rugalicom, a istovremeno je sadržajno i tonom skoro dijametralno suprotna od nje.
O čemu se zapravo radi?
Iako su neki tvrdili da je Idi, postavi stražara vrlo rana skica Rugalice, istina je da je Stražar prva knjiga koju je Lee napisala 1957. godine. O tome svjedoči i ovaj dokument, odnosno potvrda da je Lee predala rukopis svom izdavaču:
Lee je potom počela pisati drugu knjigu, odnosno zbirku priča iz svojeg djetinjstva. Njezin agent ipak ju je nagovorio da dovrši drugu knjigu umjesto da nastoji spojiti dvije priče.
Ta druga knjiga postala je planetarno popularna Rugalica, a prva knjiga, odnosno Stražar, spremljena je u sef u Monroevilleu, gdje je i ostala narednih nekoliko desetljeća.
Nagađa se da Lee nikada nije bila zainteresirana za objavu te knjige, te da bi iznimno to bilo dozvoljeno posthumno. U prilog tome ide i činjenica da, unatoč prisnom odnosu s autoricom, ni Gregory Peck nije znao za taj manuskript.
Kako se onda odlučila na iznenadan zaokret u poznoj dobi od 88 godina, nakon preboljenog moždanog udara i gotovo potpuna gluha?
Mnogi sumnjaju da je u toj odluci prste imala dugogodišnja Leeina odvjetnica Tonja Carter.
Smatra se da je Carter htjela iskoristiti popularnost Rugalice i dodatno zaraditi kao upraviteljica Leeine imovine. S obzirom na pokret #BlackLivesMatter, bilo je sigurno je da bi nova knjiga odjeknula i dobro zaradila.
Zbog sumnji na iskorištavanje starije osobe čak se vodio i sudski postupak, no nije bilo dokaza da se ikoga za išta optuži. Lee je potom preko gorespomenute odvjetnice izjavila da je živa, pri zdravoj pameti, i zadovoljna reakcijama na Stražara:
Lee je preminula niti godinu dana po objavi Stražara, u veljači 2016.
Ipak, cijela priča naginje hollywoodskom zapletu. Mnogi novinari još uvijek pokušavaju dokučiti tko je i zbog čega utjecao da se Lee predomisli i objavi Stražara.
Tim više što je Stražar poljuljao apsolutno sve vrijednosti na kojima je lik Atticusa počivao.
Da napokon odgovorimo na pitanje bi li Peck i dalje bio oduševljen prilikom da reprizira Atticusa—evo zašto bi to bila poprilično komplicirana odluka.
“Stari” i “novi” Atticus?
Iako je upravo borba za ravnopravnost obilježila lik Atticusa, u Stražaru skupa sa Scout imamo priliku upoznati jednu sasvim suprotnu stranu istog tog Atticusa.
U Stražaru, naime, Scout saznaje da Atticus gaji poprilično rasističke i segregacijske stavove. Ono najšokantnije-u jednom dijelu svog života čak je bio član Ku Klux Klana.
Iako se na prvu čini skandaloznim, mnogi smatraju da je Stražar stilski jači od Rugalice, da je knjiga autentična i zrela, te da Lee poprilično dobro objašnjava kako i zašto je došlo do promjene u Atticusu, te zašto to nije toliko nevjerojatno koliko se na prvu čini.
Čak i ako bismo prihvatili da u Rugalici Scout idealizira oca, a u Stražaru shvaća da je i on samo čovjek pritisnut društvenim normama tog vremena, preostaje pitanje inkonzistentnosti i preklapanja između te dvije knjige.
Naime, dijelovi Stražara riječ po riječ se poklapaju s dijelovima Rugalice. Nadalje, u Stražaru se spominje kako je Atticus na sudu pobijedio u slučaju Toma Robinsona, čime se obrće centralni pokretač Rugalice.
Kronološki gledano, Stražar je postavio temelje, a Rugalica isklesala likove i radnju u finalnu formu.
Naposljetku, teško je procijeniti što je istina; koji Atticus je pravi Atticus? Jesu li Stražar i Rugalica tek dva paralelna svemira u kojima jedan ključni događaj ode u dva različita smjera?
Odgovor bi možda znala samo autorica, pa preostaje samo čekati da oporuka i dokumenti u posjedu odvjetnice jednog dana izađu na svjetlo i udjele neku novu perspektivu ili pojašnjenje.
60 godina na vrhu čitanosti
Harper Lee, koja je uvijek zazirala od novinara i javnosti, ostavila je za sobom brojna otvorena pitanja na koja možda nikad nećemo dobiti odgovore.
No bez obzira na pravne zavrzlame i ekscentričnosti koje su okruživale autoricu, pa i kontroverzi oko Stražara, Rugalica se i dalje vrtoglavo prodaje.
Činjenica da 60 godina nakon objavljivanja Rugalice njezina popularnost ne opada zacementirala je njezino mjesto među modernim klasicima i sasvim zasluženo je smjestila na listu knjiga koje bi svatko trebao pročitati u životu.