Koji ste tip čitatelja?

Koji ste tip čitatelja? Je li Vam draži žanrovski miks ili utabane staze? Papir ili e-knjige? Prijevod ili original? Kupujete ili posuđujete?

Imam tu sreću da sam okružena čitatelji(ca)ma i ne prođe dan da s kolegicama na poslu ne “pretresem” novosti: tko što čita, kome se što (nije) svidjelo, tko je našao neki sjajan naslov, gdje su aktualni popusti na knjige koje nas zanimaju.

Uvijek mi je zanimljivo koliko smo slične kada s oduševljenjem ili blagim razočaranjem govorimo o knjigama koje čitamo, ali i koliko se naše čitateljske navike razlikuju.

Nas knjiških moljaca ima u svim oblicima, s različitim navikama i afinitetima. Iako je malo nezahvalno generalizirati jer ništa nije crno i bijelo i svi smo vjerojatno negdje na sredini skale, evo samo nekih “kategorija” koje su mi upale u oko.

*Sve sličnosti sa stvarnim osobama su slučajne, iako su se neke točke jasno iskristalizirale iz razgovora s moje dvije drage kolegice.

avanturisti vs. ziheraši

Avanuristi će posegnuti za knjigom vođeni instinktom, ne obraćajući previše pozornosti na recenzije, naslovnicu, čak ni sadržaj sa stražnjih korica. Prepuštaju se knjizi na milost ili nemilost, i često će tako otkriti nešto novo, možda zaboravljeno, u svakom slučaju nešto uzbudljivo ispunjeno slatkim isčekivanjem od prve do zadnje stranice.

Ziheraši će posegnuti za knjigom o kojoj su nešto čuli od prijatelja ili pročitali sadržaj i preporuku na nekom blogu. Vjerojatno znaju u što se upuštaju i pretpostavljaju da će im se knjiga svidjeti na temelju onoga što su o knjizi čuli jer određenom izvoru vjeruju na temelju prethodnih preporuka.

Oba pristupa imaju svojih prednosti i mana; avanturisti će možda otkriti bogatsvo u nekoj knjizi koja ne dobiva toliko pažnje i koja bi im možda promakla.

S druge strane, osloniti se na mišljenje nekoga kome vjerujete i tko dijeli slično mišljenje kao i vi daje vam sigurnost da će vam uloženo vrijeme u potpunosti biti dobro iskorišteno, dok lutrijski pristup avanturista može, nažalost, dovesti i do pokojeg razočaranja.

kupiti ili posuditi?

U raspravi s kolegicama ispostavilo se da neke više vole posuditi knjigu u knjižnici, druge vole kupiti knjigu i pomalo graditi vlastitu knjižnicu doma.

U knjižnicu zadnjih godina ne idem jer dosta knjiga kupujem, pa ni njih ne stignem pročitati. Osim toga, često se dogodi da trenutno ili nemam vremena, ili mi knjiga u ovom trenutku ne sjeda i želim joj se vratiti za nekoliko dana, a vrijeme nije luksuz koji si mogu priuštiti s knjigama iz knjižnice.

Financijski aspekt sigurno ima puno utjecaja na to; da si ne mogu priuštiti te knjige, knjižnica bi bila moj drugi dom, no čak i da nisu novci u pitanju, draže bi mi bilo spremiti svoju knjigu na policu gdje je mogu gledati, preslagivati, njuškati, prisiliti nagovoriti nekoga da je pročita… Veseli me pogled na moje knjige i želim ih imati puno puno.

ustrajati ili odustati?

Ako vam se neka knjiga ne svidi unutar, recimo, prvih sto strana, hoćete li biti uporni i pročitati tu mrcinu do kraja, ili je jednostavno ostaviti sa strane i posvetiti se nekoj drugoj knjizi s hrpe koja moli za vašu pozornost?

Osobno u zadnjih nekoliko godina imam sve manje strpljenja za probijanje kroz priče koje me nisu zaintrigirale od prve. Možda je priča loša, možda je loše napisana, možda su likovi toliko plitki da mi idu na živce. Na takve knjige ne želim trošiti vrijeme, bar ne kada na izbor imam bar 7 drugih naslova za koje vjerujem da će mi se više svidjeti.

Priča je bila malo drukčija sa recenzetnskim primjercima na starom blogu; osjećala sam obavezu pročitati knjigu do kraja kako bih mogla stvoriti potpunu sliku i argumentirati što mi se svidjelo, a što ne. (O tome objavljujete li negativne recenzije ili ne dalo bi se diskutirati, ali to ćemo ostaviti za neki drugi post).

žanrovski miks ili utabane staze?

Ima čitatelja koji čitaju samo ljubiće, samo fantasy ili samo trilere, i vrlo rijetko ili nikada ne istupaju iz omiljenog žanra.

Kod drugih su police toliko žanrovski eklektične da vam nije jasno kako te dvije knjige mogu stajati na istoj polici, a da to ne rezultira nekim kozmičkim kolapsom.

Mislim da je prirodno da svi gravitiramo prema žanru u kojem se najbolje osjećamo, ali i da povremene devijacije daju neku svježinu; iz osobnog iskustva znam koliko čitanje samo jednog žanra (u mom slučaju paranormal young adult za stari blog) mogu dovesti do zasićenja.

Evo još jedan primjer: nisam voljela povijest u školi i zbog toga sam dugo izbjegavala povijesne romane. No prije nekoliko godina u u ruke su mi došle knjige Elizabeth Wein (Code Name Verity i Rose Under Fire) i od tada se ne mogu zasititi povijesti, osobito Drugog svjetskog rata.

Naposlijetku, dobra knjiga je dobra knjiga, bez obzira koji žanr zalijepili na nju, a povremena odstupanja možda vam otkriju autore, knjige i teme u koje se inače ne bi upustili.

prijevod ili original?

Pod uvjetom da znate neki strani jezik, čitate li knjige u originalu? Engleski i njemački su mi kao gotovo materinji i godinama sam isključivo čitala na engleskom. Neke autore ne želim čitati u prijevodu iz jednostavnog razloga što se divim načinu kojim se služe jezikom i koristim to kao priliku da obogatim vlastiti rječnik.

Osim toga, velika većina knjiga koje želim pročitati kod nas su prevedene ili nikad ili s velikim zakašnjenjem.

Smatram to i profesionalnom deformacijom; nakon što vas godinama na faksu uče kako dobar prijevod treba izgledati, malo toga me izbaci iz takta i odbije od knjige kao šlampav prijevod.

bilo gdje i kad vs. savršena mikroklima

Ima ljudi koji mogu čitati u apsolutno svakakvim uvjetima, usred buke, gužve, dok telefon non stop zvoni. A ima i onih kojima je čitanje rezervirano isključivo za krevet uz šalicu čaja.

Divim se ljudima koji mogu čitati čak i dok ih netko neprestano prekida, jer je to kod mene recept za instant živčani slom. Ne smeta mi buka, dok god je ona oko mene i mogu je ignorirati, ali ako me netko ili nešto prekida na svakoj drugoj rečenici, radije neću ni vaditi knjigu i uštedjeti si tonu živaca i možda podužu zatvorsku kaznu zbog nanošenja tjelesnih ozljeda.

papir ili e-papir?

O ovome se mišljenja toliko razilaze i tolike su bitke vođene u obranu papirnate knjige.

Početkom godine čitala sam The Bokshop Book (Jen Campbell) i jedan citat negdje s početka knjige mi se urezao u pamćenje; već u 15. stoljeću, kada je Gutenberg izumio prešu i knjige se više nisu morale ručno prepisivati, firentinski prodavač knjiga Vespasiano da Bisticci toliko se razbjesnio da je zatvorio svoju knjižaru i postao prva osoba u povijesti koja je najavila propast izdavaštva i knjižarske industrije. Slična zlosutna predviđanja pojavila su se i kada su na tržište izbačeni prvi e-čitači.

No gle čuda, knjižarstvo nije propalo; e-čitači nisu ubili papirnatu knjigu. Papirnate knjige se i te kako još uvijek tiskaju, kupuju i čitaju. Evo jedan članak aktualnijeg datuma, doduše s podacima za Veliku Britaniju (no mislim da ni globalna situacija nije puno drukčija); nakon početnog booma među e-čitačima i e-knjigama, prodaja papirnatih knjiga zadnje dvije godine je u porastu, dok prodaja e-knjiga konstanto pada.

Istina je da mi nijedan tablet ili ereader neće zamijeniti osjećaj papirnatog blaga u rukama, ali iako ih malo kupujem i čitam, u e-knjigama ne vidim apsolutno ništa loše. Ako želim pročitati knjigu, pročitat ću je u prvom formatu koji mi je dostupan.

Kad kupujem knjigu, volim vjerovati da kupujem njezin sadržaj, rad koji je autor i izdavački tim uložio, a ne samo hrpu papira za staviti na policu. Neke najdraže knjige pročitala sam u e-formatu; On the Jelicoe Road sam kupila po šašavoj cijeni od 1,99$ i zahvaljujući Amazon Cloudu dostupna mi je gdje god da se nalazim. Ista stvar sa Strange the Dreamer od Laini Taylor; nju sam toliko željela da nije bilo teoretske šanse da čekam dostavu papirnate verzija ako je mogu dobiti onaj čas kada je objavljena.

Koliko knjiga, toliko ćudi.. Toliko toga je prepušteno slobodnoj volji, osobnoj interpretaciji i subjektivnom doživljaju. Na kraju krajeva, sasvim je svejedno koji ste tip čitatelja, jer sigurna sam da se svi nalazimo u svakoj kategoriji pomalo.

A to je po meni ljepota svega toga; dvije osobe nikada ne čitaju istu knjigu istim očima.

Više tema pronađite u kategoriji dnevnik.