Bibliofobija ili strah od knjiga; zvuči nepojmljivo, ali zaista postoje ljudi koji pate od knjiških fobija, odnosno paničnog straha od nekog aspekta knjige ili čitanja.
No kako i zašto nastaje? Kako, u konačnici, utječe na pojedince i društvo?
Ta su me pitanja zaintrigirala i ponukala da pobliže proučim fobije povezane s knjigama i čitanjem.
*Važna napomena: ovaj članak nije medicinski priručnik i ne treba ga koristiti za dijagnostiku niti kao zamjenu za stručnu pomoć.
Što su knjiške fobije?
Općenito, fobija je oblik anksioznog poremećaja koji se očituje kao nekontrolirani, iracionalni i trajni strah od određenog predmeta, situacije ili aktivnosti.
Knjiške fobije su, stoga, specifične fobije povezane s knjigama, čitanjem ili pisanjem.
Krovni pojam za strahove vezane uz knjige je bibliofobija, koja može obuhvatiti različite podvrste strahova od nekih aspekata čitanja ili pisanja.
Iznimno su rijetke, ali knjiške fobije itekako utječu na život osoba koje ih doživljavaju jer ozbiljno koče obrazovanje, radne sposobnosti i svakodnevni život.
Bibliofob, dakle, nije netko tko jednostavno ne voli čitati, nego osoba s konstantnim, iracionalnim strahom od knjiga, njihova sadržaja, pisanja, i sl.
Kako se manifestiraju knjiške fobije?
Kao i druge fobije, bibliofobija može izazvati simptome karakteristične za napad panike:
- drhtavicu,
- vrtoglavicu i osjećaj nesvjestice,
- preznojavanje,
- ubrzano lupanje srca,
- mučninu i probavne smetnje, i dr.
Osobe koje pate od knjiških fobija nastoje izbjegavati situacije ili predmete koji su okidači straha (knjige, čitanje ili pisanje).
No čak i kad ne postoji stvarna opasnost, već i sama pomisao na knjige ili čitanje može izazvati navedene simptome.
Koga pogađaju knjiške fobije?
Općenito gledano, fobije pogađaju oko 9 % svjetskog stanovništva, a bibliofobija čini vrlo mali dio tog postotka.
Knjiške fobije su izuzetno rijetke. Osim toga, osobe koje od njih pate često skrivaju svoj strah ili ga čak niti ne prepoznaju. Stoga ne postoje relevantni demografski podaci ni statistike koje se odnose isključivo na bibliofobiju.
Fobije podjednako pogađaju muškarce i žene, a veća je vjerojatnost da će se fobija razviti u djetinjstvu prije desete godine života, što ima smisla u kontekstu knjiških fobija.
Naime, to je razdoblje kada započinje formalno obrazovanje, te vrijeme kada je moguće dijagnosticirati druge poremećaje koji potencijalno dovode do razvoja strahova povezanih s knjigama i čitanjem.
Što uzrokuje bibliofobiju?
Često se kaže da je bibliofob osoba koja “mrzi” knjige, no to nije posve točno.
Odbojnost prema knjigama ne uzrokuje mržnja, nego panični strah zbog kojeg bibliofobi izbjegavaju sve što ima veze s knjigama.
No, odakle dolaze taj strah i odbojnost?
Strah od knjiga je nerijetko posljedica ili kombinacija drugih poremećaja, poteškoća ili fobija, poput:
⦁ poteškoće u učenju: Disleksija, disgrafija ili ADHD mogu učiniti čitanje stresnim, a knjige odbojnima.
⦁ negativna iskustva povezana s knjigama: Iskustva poput čitanja kao kazne ili ismijavanja zbog čitanja naglas mogu stvoriti trajnu averziju prema knjigama.
⦁ religijske konotacije: Neugodni osjećaji prema knjigama mogu se razviti zbog straha od hereze, osude zbog propitivanja religijskih tekstova ili čitanja sekularnih knjiga koje se bave tabu temama.
⦁ genetika i obiteljska anamneza: Osobe koje u obitelji imaju bibliofobe ili članove s anksioznim poremećajima sklonije su razvoju ovog straha. Iako to ne mora nužno imati biološku osnovu, osoba koja odrasta u okolini u kojoj se knjige smatraju opasnima vjerojatno će i sama usvojiti taj stav.
⦁ kulturna ili politička ideologija: Odbojnost ili nepovjerenje prema knjigama mogu proizlaziti iz šireg kulturnog ili političkog konteksta u kojem se knjige percipiraju kao prijetnja.
Očito—bibliofobija je rezultat raznih bioloških i društvenih uzročnika. Upravo zbog toga je malo istražena, jer treba krenuti od korijena problema, što je vrlo složeno i dugotrajno.
Kako bibliofobija utječe na pojedinca i društvo?
Bibliofobija može pojedincu znatno otežati, pa i potpuno onemogućiti, učenje i obrazovanje.
Osoba koja pati od bibliofobije može ostati nepismena ili polupismena. Zbog toga će se teže zaposliti i raditi, i teže donositi informirane odluke oko svog zdravlja, osobnih prava, financija, i sl.
S emocionalne i psihološke strane, bibliofob će živjeti u neprestanoj nelagodi, jer knjige su svuda oko nas. U mnogočemu ovisit će o drugima. Ta ovisnost uzrokovat će sram, gubitak samopouzdanja, te samoizolaciju.
Iz šire društvene perspektive, raširena bibliofobija može imati dalekosežne posljedice.
Knjige i čitanje izvor su novih ideja i inspiracije. One simboliziraju znanje i kritičko mišljenje, koje su ključni alati za propitivanje autoriteta i totalitarnih režima.
Bibliofobija nastala iz straha od opozicije režimu često je kroz povijest dovodila do oštre cenzure i spaljivanja knjiga.
U takvom okruženju, ljudi će posve prestati čitati zbog straha da slučajno ne dođu u kontakt s cenzuriranim materijalima i na taj se način izlože opasnosti—što u konačnici opet smanjuje pristup informacijama i idejama.
Kada se bibliofobija širi, društvo doživljava sljedeće posljedice:
- opada pismenost i intelektualni potencijal društva
- nestaje kritičko mišljenje
- osiromašuje se kulturno bogatstvo i naslijeđe
- zatire se inovativnost, znanstvena istraživanja i intelektualni napredak
- produbljuje se neravnopravnost u obrazovanju i zapošljavanju
- stvara se plodno tlo za širenje netočnih informacija i veća ovisnost o nepouzdanim izvorima informacija, poput društvenih mreža
- veća je mogućnost manipulacije i guranja u totalitarne režime.
Čak i danas svjedočimo zabranjivanju knjiga s “nepoželjnim ili problematičnim” sadržajem.
Stoga je važno prepoznati koliko bibliofobija može unazaditi pojedinca i društvo, i ciljano raditi na tome da se ne razvije u društvenu epidemiju.
Specifični oblici i podvrste bibliofobije
Kao što smo već spomenuli, bibliofobija je širi pojam koji uključuje strahove od različitih aspekata čitanja, pisanja, knjiga kao objekata, ili pak sadržaja tih knjiga.
Evo nekoliko specifičnih oblika i podvrsta bibliofobije.
Papirofobija, kao što ime sugerira, je strah od papira. Ova fobija može uključivati strah od dodirivanja papira, pisanja po njemu, mogućnosti da se osoba poreže na papir (vrlo bolno i neugodno, a nerijetko i okidač za razvoj ovog straha).
Papirofobima nelagodu stvara i sam pogled na prazan list papira, zgužvani papir ili čak papir za umatanje poklona.
Bibliotekofobija označava strah od boravka u knjižnicama ili korištenja usluga knjižnice. No, pod tim imenom nije medicinski prepoznata, nego je poznatija pod nazivom “library anxiety” (anksioznost vezana uz knjižnice, tj. anksioznost u knjižnici).
Naziv potječe iz članka iz 1986. godine autorice Constance Mellon, profesorice knjižničarstva iz SAD-a. U svom istraživanju provedenom na 6000 studenata, Mellon je utvrdila da se 75-85 % studenata suočava sa strahom od knjižnice iz nekoliko razloga:
- zastrašuje ih veličina knjižnice (arhitektura, raspored, količina materijala).
- ne znaju gdje se određeni materijali nalaze.
- nisu sigurni kako započeti potragu i istraživanje.
- ne poznaju pravila ponašanja u knjižnici ili kako sustav funkcionira.
Mellon je ustanovila da ti negativni osjećaji često toliko preplave studente da ne mogu učinkovito funkcionirati u knjižnici. Osim toga, osjećaju se manje vrijedni ili sposobni od drugih studenata, zbog čega se srame potražiti pomoć knjižničara.
Skriptofobija i grafofobija su dva oblika straha od pisanja.
Skriptofobija označava strah od pisanja u situacijama gdje postoji svijest da će netko čitati ili procjenjivati ono što ste napisali.
No, strah ne mora nužno biti povezan sa strahom od neuspjeha. Često proizlazi iz straha da ćete pisanjem otkriti previše o sebi ili pokrenuti neželjene događaje ili reakcije.
Ova fobija često se razvija kod mladih autora koji su doživjeli oštre kritike, što može dovesti do potpune stvaralačke blokade.
Grafofobija je odbojnost prema samom činu pisanja rukom. Slično kao kod papirofobije, vjerojatno je povezana i s povećanom senzoričkom osjetljivošću, tj. preosjetljivošću na teksturu, zvuk ili osjećaj povezan s papirom ili alatima za pisanje.
Grafofobija može značajno otežati svakodnevne aktivnosti, od zapisivanja na nastavi do ispunjavanja obrazaca, i često zahtijeva prilagodbu okruženja i metoda pisanja.
Neki strahovi odnose se na intelektualni napor koji knjige i čitanje predstavljaju. Primjeri takvih fobija su fronemofobija, sofofobija, i epistemofobija.
Fronemofobija označava strah od razmišljanja. Osobe koje pate od ove fobije često imaju i opsesivno-kompulzivni poremećaj te intruzivne misli.
Knjige su za fronemofobe opasne jer su izvor novih ideja, misli i izazova koji bi mogli ih mogli previše zaokupiti, poljuljati njihovo emocionalno stanje ili pojačati anksioznost.
Sofofobija je povezana fobija koja se odnosi na strah od učenja. Osobe sa sofofobijom izbjegavaju čitanje, rasprave, sudjelovanje u obrazovnim aktivnostima i općenito stjecanje novih znanja.
Ova fobija često proizlazi iz traumatičnih iskustava, poput izrugivanja ili neuspjeha tijekom djetinjstva. Takve situacije stvaraju duboko ukorijenjeni strah od pogrešaka i osjećaj manje vrijednosti. Posljedično, pojedinci se povlače iz intelektualnih izazova.
Epistemofobija je također strah od znanja i učenja, no za razliku od sofofobije koja se odnosi na čin i proces učenja, epistemofobija predstavlja strah od informacija koje biste mogli usvojiti.
Može biti povezana s tjeskobom koju uzrokuje preopterećenje informacijama (tzv. information overload) ili strahom u vezi s posljedicama znanja (npr. strah od suočavanja s istinom, razotkrivanje religijskih ili totalitarnih doktrina, i sl.)
Primjerice, osoba će izbjegavati čitati novine zbog tjeskobe koju izazivaju loše vijesti poput ratova, ili će izbjegavati čitanje o klimatskim promjenama jer je ta tema plaši i izaziva osjećaj bespomoćnosti.
Čak i neki književni žanrovi mogu izazivati strah, iako takvi strahovi obično više odražavaju osobne preferencije nego što su prava, stručno prepoznata psihološka stanja.
Metrofobija označava strah od poezije. Ako se prisjetite školskih dana, učenja pjesmica napamet i recitiranja pred cijelim razredom, lakše ćete razumjeti zašto neki ljudi uz poeziju vežu izrazito negativne konotacije.
Osobe s metrofobijom izbjegavaju poeziju i zbog nerazumijevanja, nejasnoće ili pritiska da razumiju “što je pjesnik htio reći”, što može stvoriti tjeskobu.
Tu je i mitofobija, što se često prevodi kao strah od mitova, no zapravo označava strah od bajki, legendi, i drugih formi izmišljenih ili manje-više nestvarnih priča.
Mitofobija se povezuje se i sa strahom od nekih nadnaravnih likova (npr. vampira, zombija, duhova), ali i sa strahom od neistinitih ili netočnih izjava i informacija.
Fobije knjigoljubaca: strahovi iz ljubavi prema knjigama
Zanimljivo je da čak i knjigoljupci, koji obožavaju čitanje, mogu razviti specifične strahove.
Njihovi strahovi često reflektiraju emocionalnu povezanost s čitanjem više nego s knjigom kao fizičkim predmetom.
Naravno, ne može se reći da su ovo prave fobije; ali svakako se čine kao prilično neugodne situacije u kojima se svi knjigoljupci ponekad nađu.
Jedan od najpoznatijih “strahova” među ljubiteljima knjiga je abibliofobija – strah da će Vam ponestati knjiga za čitanje.
A sad zamislite da Vam predstoji duža vožnja u javnom prijevozu, a Vi nemate ništa za čitati. Taj se strah zove alogotransifobija: strah da ćete se zateći u javnom prijevozu bez knjige.
Još jedna situacija poznata svim ljubiteljima knjiga je ambibibliopropria – panika koja vas uhvati kada u antikvarijatu ili knjižari pregledavate police i ne možete se sjetiti imate li već određenu knjigu.
Ovaj “strah” posebno je poznat kolekcionarima i onima s velikim kućnim bibliotekama.
Kako pomoći bibliofobima?
Važno je razumjeti da, kao i svaka druga fobija, bibliofobija nije bezazleni hir—bez obzira koliko rijetka ili neobična bila.
Svaka fobija je ozbiljno psihološko stanje koje može biti rezultat ili spoj različitih drugih emocionalnih i psiholoških izazova.
Ako se prepoznajete u opisanim simptomima ili osjećate da Vam strahovi povezani s knjigama remete svakodnevni život, prva vrata na koja trebate pokucati su obiteljski liječnici koji će Vas uputiti stručnjaku za mentalno zdravlje.
Psiholozi i terapeuti danas raspolažu mnoštvom učinkovitih metoda, poput kognitivno-bihevioralne terapije, kojima Vam mogu pomoći da razumijete i prevladate svoje strahove.
Suočavanje s fobijama nije uvijek jednostavno. Ali uz stručnu pomoć i podršku prijatelja i obitelji moguće je ponovno uživati u čitanju i izbjeći brojne nelagodne situacije s kojima se suočavate zbog fobije.
Izvori:
https://www.fearof.net/fear-of-books-phobia-bibliophobia/
https://www.hopkinsmedicine.org/health/conditions-and-diseases/phobias
https://www.health.harvard.edu/a_to_z/phobia-a-to-z
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/22616-bibliophobia-fear-of-books
https://thepleasantmind.com/bibliophobia/
