15 slikovnica s temom smrti i gubitka

Slikovnice o smrti i dječje knjige koje se bave tom temom ne moraju biti turobne i strašne.

Dapače, kao što ćete vidjeti kroz slikovnice na ovom popisu, one vrlo nježno i obzirno obrađuju temu o kojoj s djecom ne volimo razgovarati—iako će nemimovno doći vrijeme kada ćemo morati.

Kada za to dođe vrijeme, kroz knjige i slikovnice i smrti pomoći ćete im da lakše prepoznaju nove situacije i osjećaje, i pomoći im da se s njima nose.

Prekopala sam knjižare i knjižnice i izabrala 15-ak slikovnica s temom smrti i gubitka koje pokrivaju širok spektar emocija, pitanja i životnih situacija.

Slikovnice sam grupirala po temama i sljedećim kategorijama kako biste brže našli najprikladnije slikovnice:

• Slikovnice gdje je smrt pratnja i dio života
• Slikovnice o uspomenama na voljene pokojne
• Slikovnice o prilagodbi nakon gubitka člana obitelji
• Edukativne i problemske slikovnice te priručnici o smrti i tuzi
• Slikovnice o smrti kućnog ljubimca
• Zašto, kada i kako ponuditi djeci slikovnice o smrti?

Slikovnice gdje je smrt pratnja i dio života

Ove slikovnice mogu djeci pomoći rasplinuti strah od smrti kao nečeg zlog i strašnog. One prikazuju smrt kao prirodni dio života, a ne kao nešto od čega treba strepiti.

Posjet Male smrti – Kitty Crowther 

Mala smrt se trudi da bude pažljiva i tiha kada dođe po ljude. No oni se svejedno boje, hladno im je, i Maloj smrti to teško pada.

Jedne večeri Mala smrt dođe po djevojčicu Elsewise koja je dočeka s osmijehom. Mala smrt je zbunjena. Djevojčica joj pokazuje najdraže igre, smiju se, dok ne dođe vrijeme da Mala smrt otprati Elsewise s ovog svijeta.

Mala smrt žali što se mora rastati od djevojčice i usamljena je. No djevojčica se vrati kao anđeo, i od tada prati Malu smrt, a ljudi se manje boje kada uz nju vide nasmijanog anđela.

Ova slikovnica ima možda 200 riječi, ali ostavlja snažan dojam. U tako malo riječi uspijeva prenijeti poruku da smrt sama po sebi nije nužno nešto zlo. Dapače, nekada je ona i olakšanje za neizlječivo bolesne ljude koji trpe strašne bolove.

Iako je Mala smrt u ovoj slikovnici prikazana klasično u crnome, ona nije strašna nego jednostavno nedefinirana; ni ružna ni lijepa.

Idejom da je i Mala smrt samo dijete autorica nas uči da na smrt ne gledamo kao nešto negativno od čega neprestano treba strepiti. Strašno je ono što nam se za života dogodi da do smrti dođe.

No Mala smrt dolazi poslije toga kao pratilac i utjeha. Ona je samo tu da nas, kada za to dođe vrijeme, pažljivo i obzirno isprati s ovoga svijeta.

Patka, Smrt i tulipan – Wolf Erlbruch

Patka već duže vrijeme ima neki čudan osjećaj, a jednog dana primijeti da se za njom šulja Smrt.

Patki nije svejedno; zna što to znači. No Patka s oduševljenjem svako jutro ustanovi da je još uvijek živa. Ona i Smrt zajedno rade sve što patke vole; istražuju jezero, penju se na drveće, ali i razgovaraju o onome što dolazi kasnije.

Kada se hladnoća uvuče Patki u perje, Smrt će nježno zagladiti njezino perje, i s jednim tulipanom je spustiti niz rijeku na njezino posljednje putovanje.

Patka, Smrt i tulipan je tužna, ali nježna slikovnica u kojoj Smrt također upoznajemo kao konstantu pratnju, slično kao i u Posjetu Male smrti.

O smrti ne volimo razmišljati, pogotovo dok smo mladi. No smrt se može dogoditi bilo kada (hunjavice! nezgode! lisice!). Smrt je, stoga, nužan, činjeničan pratitelj u životu.

No poanta je da, kada toga postanemo svjesni, također postanemo sposobniji uživati u stvarima koje nas kroz život vesele.

Smrt, s lubanjom koja je univerzalno prepoznatljiv simbol, s velikim očima i naznakama smiješka, neobičan je, no nježan i simpatičan lik.

Ona nije strašna, nije zla, već je željna vidjeti što nas to veseli za života. Potakne nas da sa svog “stabla” pogledamo dolje na sve što nam je važno.

A onda je tu da nas nježno isprati kada ovom životu dođe kraj.

Plači, srce… – Glen Ringtved i Charlotte Pardi

Četvero djece živi s voljenom bakom u kućici daleko na sjeveru. Jednog dana u posjet im stigne Smrt.

Djeca znaju da je Smrt došla po baku i da mora otići s njom do zore. Stoga pokušavaju odvratiti Smrt tako da joj neprestano dolijevaju kavu i zaokupljaju je razgovorom.

Smrt dobroćudno pristaje i odugovlači koliko je moguće. Djeci ispriča priču o Čemeru i Jadu koji idu ruku pod ruku s Radošću i Srećom. Kada dođe vrijeme, djeca shvate poantu priče, i prihvaćaju da je to normalni tijek života.

Nakon što bakina duša pred zoru klizne kroz otvoreni prozor, djeca su tužna, no uvijek će ih grijati uspomene na bakinu ljubav.

Kroz ovu slikovnicu učimo da nikada nije lako prihvatiti da netko koga volimo mora otići. Strah, šok i panika su normalne reakcije. No Plači, srce… nas podsjeća i da poslije ogromne žalosti možemo naći snagu, nastaviti sa životom, i prisjećati se pokojnika kroz lijepe uspomene.

“Isto je tako sa životom i smrću,” reče. “Što bi vrijedio život da nema smrti? Tko bi se radovao suncu da nikad nema kišnog dana? I tko bi čeznuo za danom kad ne bi bilo noći?”

“Plači, srce, ali nemoj puknuti” jedna je od zadnjih rečenica u ovoj slikovnici koja savršeno zaokružuje ovu dirljivu priču.

Iako je Smrt prikazana s velikim šiljastim nosom i crnim plaštem, ona nije nimalo jeziva. Dapače, iz nje izvire ogromna žalost i tuga, a odlikuje je i neizmjerna nježnost prema djeci.

Slikovnice o uspomenama na voljene pokojne 

U nastavku imamo četiri slikovnice koje govore o tome na koji način voljeni ostaju s nama i nakon što napuste ovaj svijet.

Djedov otok – Benji Davies

Vid često posjećuje djeda. Jednog dana, djeda ne nalazi u kući, nego na tavanu, gdje mu djed želi nešto pokazati.

Tavan je pun stvari koje je djed skupio diljem svijeta. No u zidu tavana se nalaze i velika metalna vrata. Ona vode na palubu broda.

Djed i Vid otisnu se na plovidbu do malenog egzotičnog otoka. Ondje dotjeraju malu kolibu, istražuju otok, uživaju u zajedničkom vremenu.

Ali djed obznani Vidu da se neće vratiti s otoka. Vid je tužan. Pozdravlja se s djedom i vraća kući. Na tavanu više nema vrata, a nema ni djeda. No Vid će ipak uvidjeti da je djed sretan, da ga više ništa ne boli, i da Vida i dalje neizmjerno voli.

Djedov otok je prekrasno ilustrirana, pomalo avanturistička slikovnica koja će razbuktati maštu čitatelja svake dobi. Podsjeća nas na važnost življenja života punim plućima i stvaranju uspomena.

A smrt je tu samo trenutak; ono što ostaje je utjeha da djed nije na nekom lošem mjestu—a više mu ne treba ni štap!

Plovidba kući bez djeda, kroz uzburkano i tamno more, suptilno je prikazala proces žalovanja, ali i siguran povratak na mjesto (emocionalno i fizičko) gdje ljubav i uspomene i dalje žive.

Djedovi i bake s nama mogu podijeliti brojne avanture i priče, a za razliku od materijalnih stvari, ljubav ostaje zauvijek.

Ocean do neba – braća Fan

Finn se na djedov devedeseti rođendan prisjeća djeda, koji je jako volio plovidbu i često je Finnu pripovijedao o dalekom mjestu na kojem ocean dodiruje nebo.

Planirali su napraviti brod zajedno. Stoga ga Finn počinje izrađivati sam. Zadrijema, a kad se probudi, brod plovi beskrajnim plavetnilom.

Finn je malo usamljen; djed je trebao biti tu. No tada se pojavi velika zlatna riba koja ga vodi oceanom, pokazuje razna čudesa, i dalje prema mjestu gdje ocean dodiruje nebo.

Finn se probudi na vrijeme za večeru. Mama pravi djedove omiljene okruglice. Jest će ih skupa, u kućici s pogledom na obzor, gdje ocean dodiruje nebo…

Osim što izvanserijski fantastično i sanjivo oslikana, ova slikovnica na poseban je način opisala čežnju za osobom koje više nema.

Ocean do neba u tom je smislu na sličnom tragu kao i Djedov otok. Plovidba i beskonačno plavetnilo bezvremenski su simboli za život i smrt, no plovidba i more povezivali su Finna i djeda.

Tako ova slikovnica predivno opisuje na koji način naši voljeni s nama dijele hobije i stvari koje ih vesele. A onda, ponekad, moramo nastaviti sami. No osnaženi smo, barem u mašti, prisutnošću onih koji su nam tu ljubav usadili.

Činjenica da se odvija na djedov rođendan suptilno nas podsjeća da su rođendani, godišnjice i blagdani dani kada posebno osjetimo koliko nam neki ljudi fale. No istodobno, ti dani mogu biti povod da si dopustimo “uploviti” u uspomene i nostalgiju bez gorčine ili tuge.

Mango za djeda- Caroline Hudicourt

Djed je svojim unucima – njih 27, uvijek donosio mango. Okupio bi ih oko stola, rezao bi im sočne plodove, tijekom vožnje zaustavljali bi se kod uličnih prodavača.

No djed jednog dana počne brkati imena, pa i zaboravljati ih. Postaje slab, zbunjen, pada u krevet.

Sada je red na Anais da nabavi mango za djeda. Iako se strašno boji popeti na drvo, uspije djedu donijeti mango. Kada djed više ne može sam jesti, hrani ga žličicom, a kad više ne može ni gutati, Anais djeda bar još uvijek može držati za ruku.

Mango je u ovoj priči metafora za brigu i ljubav koju kao djeca na početku života primamo, a kada za to dođe vrijeme, vraćamo našim starijima na zalasku njihova života.

Ova dirljiva priča oda je zajedničkim trenucima s voljenima koji nam se trajno urezuju u pamćenje i tješe nas kad voljene izgubimo.

Uvijek će nas neka sitnica podsjetiti na njih i nasmijati nas; uvijek kad pomisle na mango, djeca će se sjetiti djeda koji im poklanja ljubav, trud, vrijeme i pažnju.

Posebnost ove slikovnice je što ima jak lokalan, etnički identitet. Odvija se na Haitiju, gdje se tijekom sprovoda “prinose” razni plodovi, cvijeće, voće i povrće. Tako se u naličju smrti slavi izobilje i darovi života.

Najdublja zečja rupa – John Dougherty, Thomas Docherty

Iako su vrlo različiti, kornjača Grga i zečica Buga bili su najbolji prijatelji i radili mnoge zabavne stvari skupa. No jednog dana Buge više nema; na njezinom je mjestu samo prazna rupa u zraku…

Ta praznina ljuti Grgu jer ispunjava prostor koji bi trebala popuniti Buga. Grga bi praznini obećao i dao sve samo da praznina nestane i Buga se vrati.

Grgu će utješiti medvjedica Gerda, koja će Grgi dopustiti da se isplače, a potom ga naučiti kako da prazninu ispuni lijepim sjećanjima na Bugu.

U drugim slikovnicama koje smo ovdje grupirali uspomene su služile kao utjeha, ali što kada uspomene i praznina bole?

Najdublja zečja rupa govori upravo o tome. Grga je bolno svjestan praznine koju je Buga za sobom ostavila, ne zna kako se nositi s njom, ali zna da će zauvijek biti tu.

Ova slikovnica predivno je prikazala svu silinu i raznolikost emocija koje Grga prolazi nakon Bugina odlaska, a Gerda nam pokazuje koliko je važno u tim trenucima potražiti oslonac i podršku.

Zaista nisam bila spremna na posljednju ilustraciju u ovoj knjizi, koja je savršeno zaokružila i dopunila ovu lijepu i utješnu priču. Meni osobno Najdublja zečja rupa među najboljim je slikovnicama na ovom popisu, a vjerujem da će biti i Vama.

Slikovnice o prilagodbi nakon smrti člana obitelji

U nastavku, tri slikovnice koje govore o tome kako izgleda život obitelji nakon gubitka člana—život po novim okolnostima i pravilima na koje se moramo priviknuti, te kako to izgleda.

Tata od zanata – Irena Zelena

Nakon mamina odlaska, tata je zabrinut i tužan. No njegova djevojčica ga zagrli i kaže mu da će sve biti u redu.

Tata se zato zdušno prihvaća svega što je do tada radila mama. Peglanje, kuhanje, pravljenje frizure svojoj djevojčici… tata može sve.

….”moj je tata kao mama
Bolji nego druge majke….
On je i mama i tata
I prijatelj najbolji…”

Tata od zanata je zaista lijepa slikovnica koja odaje počast samohranim roditeljima nakon smrti partnera.

Preko noći, djeci moraju postati i majka i otac, a sve to dok im je njihova vlastita tuga prevelika i preteška. No, kao i tata u ovoj priči, snagu će pronaći u zagrljaju i osmijehu svoje djece.

Iako se tata svojski trudi, djevojčica se i dalje ponekad noću odjeća sama. Ali i to je u redu; tata daje sve od sebe, a dovoljan je jedan pogled prema zvijezdama kako bi znala da majčina ljubav nije nestala. Samo se preselila među zvijezde.

Gdje se skriva Vedran? – Iva Bezinović-Haydon, Hana Tintor

Ova slikovnica, uz Najdublju zečju rupu, meni je među najdražima i najtužnijima na ovom popisu. Iako sam pregledala dvadesetak slikovnica, ova je jedina koja se eksplicitno bavi smrću brata ili sestre.

Pratimo djevojčicu Evu kojoj nije jasno gdje je nestao njezin brat Vedran. Slikovnica na prvih nekoliko stranica uopće nema teksta, samo ilustracije morskih valova, jednog galeba, jednog papirnog aviona, te uznemirene Eve kada avion padne u vodu. No nije nam teško pretpostaviti da je htjela poslati taj avion mnogo, mnogo dalje…

Eva tada dolazi mama i zamoli ju da joj ponovno priča o Vedranu, gdje je danas bio i što je sve radio.

“A kamo će ići sutra?”
“I sutra će biti pored nas. On je uvijek u blizini.”
“A zašto ga ja ne vidim?”
“Ne moraš ga vidjeti. Možeš ga osjetiti. Dok se igraš s prijateljima, uplete se u konop ljuljačke i lagano te gurne kada želiš poletjeti.
kada si vesela i pjevaš, skakuće među notama tvoje najdraže pjesme.
A kada si tužna, on zagrije suze prije nego kapnu niz tvoj obraz.” 

Gdje se skriva Vedran? sadrži nekoliko ilustracija koje će svakoj majci koja je izgubila dijete slomiti srce, jer majčina tuga je u srži ove priče. Čak i doslovno, nevjerojatno jednostavnom i pretužnom ilustracijom tame koja okružuje mamu na samoj sredini slikovnice.

S druge strane, ova slikovnica pokazuje i snagu majke koja nježno grli dijete koje je još tu i ne dozvoljava da ju proguta tama tuge za Vedranom.

Ono s Leom – Stefan Boonen & Melvin

Leo se jednog jutra probudi i sprema za školu. No on kao da nije tu…

Mama mu nije ostavila ceduljicu i sendvič, pas koji inače zalaje na njega ga ni ne pogleda, a ni u školi nemaju pojma tko je on.

Leo zato kreće u potragu za samim sobom. Susreće osebujnog beskućnika Maxa koji Lea vidi i pomaže u potrazi. Na tom putu Leo će se otvoriti i pronaći djeliće sebe koji su se pomalo rasuli nakon smrti oca.

Ako ćemo gledati tehnički, Ono s Leom je grafički roman, a ne slikovnica. Također, knjiga je prikladnija za dob od 9-12 godina, tj. za djecu osnovnoškolske dobi i starije.

Ipak, htjela sam je uključiti na ovaj popis jer je temi gubitka roditelja pristupila na jedinstven način, a to je gubitak identiteta i nesigurnost u vlastito mjesto u svijetu.

Boonen je na inovativan način pokazao emocionalno stanje djeteta koje se nije do kraja suočilo s osjećajima, a što na njega dugotrajno može ostaviti teške posljedice.

Ovo je vrlo slojevita i pomalo zapetljana priča koja će i odrasle zateći brojnošću ne-uvijek-lijepih ali važnih tema koje pokriva.

Bez obzira na težinu, od srca Vam preporučujem da Ono s Leom pročitate s djetetom ako je u ovoj osjetljivoj dobi izgubilo nekog bliskog.

Snježna sestra – Maja Lunde

Kristianova sestra Juni preminula je prije nekoliko mjeseci. Bliži se Božić, ali mama i tata to ni primjećuju; postali su blijeda kopija sebe, izbjegavaju razgovarati o Juni, gledati njezine fotografije, pa čak i ići na groblje. A o proslavi Božića ni ne razmišljaju.

Jednog dana Kristian upozna Hedvigu, neobičnu djevojčicu čija kuća pršti od božićnog ugođaja. No tko je Hedviga, kakve tajne krije, i kako će Kristianu prijateljstvo s Hedvigom pomoći da ipak pronađe radost u Božiću?

Maja Lunde autorica je jednog od meni najdražih serijala, Klimatske tetralogije. No osim knjiga za odrasle, Maja Lunde je s fantastičnom ilustratoricom Lisom Aisato stvorila predivnu priču za djecu inspiriranu Dickensovom Božićnom pričom.

Ova knjiga posebna je po tome jer se dotiče teme prvog Božića nakon smrti člana obitelji.

Oni koji su to prošli prepoznat će ogromnu tugu, pa i osjećaj da Božić, proslave, ukrasi i pokloni nemaju nikakvog smisla jer neće vratiti naše najdraže.

No Snježna sestra nas također opominje da ne zaboravimo da je čarolija Božića u tome da okupimo one koji su nam još tu dok su još tu.

Kao i Ono s Leom, Snježnu sestru bih preporučila djeci od 8 godina na dalje.

Edukativne i problemske slikovnice o smrti i tuzi

Ponekad nam treba pomoć da djeci smisleno objasnimo što je zapravo smrt i da im pomognemo nositi se s gubitkom. Slikovnice u nastavku napisali su stručnjaci psiholozi, a uz njih ćete lakše i učinkovitije moći odgovoriti na sva dječja pitanja.

Žirafica je tužna jer djeda više nema – Tatjana Gjurković, Tea Knežević

Žirafica se s mamom i tatom sjajno zabavlja na moru. No tata dobije telefonski poziv koji ga uznemiri. Djed je u bolnici. Žirafica i obitelj brzo se spakiraju i vraćaju kući.

Žirafica posjećuje djeda u bolnici koja čudno miriše i osjeti da se nešto ružno događa. U sljedećih nekoliko dana, djed umire. Roditelji su u crnini i plaču. Žirafica pozorno i zbunjeno prati sprovod, no i dalje ne razumije što znači da je djed umro. Zna samo da joj djed nedostaje…

Žirafica je samo jedna iz niza bogatog niza slikovnica izdavača Evenio koje su napisale stručnjakinje psihologinje, a pomažu djeci i roditeljima nositi se s brojnim emocijama i novim situacijama, pa tako i sa smrću člana obitelji.

Ova slikovnica toplim ilustracijama Jelene Brezovac na direktan način prikazuje malo dijete u situaciji koju nije sasvim sposobno pojmiti, no zna da na njega ta situacija znatno utječe.

Ako ste kao dijete izgubili baku ili djeda, što je često prvi dječji susret sa smrću, poznata Vam je ozbiljan atmosfera, mnoštvo ljudi, crnina i svijeće. No možda niste sasvim shvaćali što se oko Vas događa.

Ova slikovnica opisuje baš takvu situaciju, te nudi i brojne savjete za roditelje. Pomaže roditeljima prepoznati tugu već u malih beba, prepoznati potrebe koje iza tuge stoje, te izbjeći česte greške kada dijete pokazuje očite znakove tuge.

kada se radi konkretno o smrti, tu su i savjeti kako djetetu obznaniti smrt, validirati tugu i popratne emocije poput straha, bespomoćnosti, straha od odvajanja, krivnje, i sl.

Svi ti savjeti jasno naglašavaju i da prvo Vi morate jasno osvijestiti svoje dobre i loše reakcije na žalost kako biste pomogli djetetu da i ono svoju tugu proživi na zdrav način.

Zašto sve umire? – Katie Daynes, Christine Pym

Ova je slikovnica također jedna iz serijala o važnim pitanjima i novim situacijama, Prva pitanja i odgovori.

Radi se o kartonskoj slikovnici s prozorčićima s pitanjima ispod kojih se kriju pojašnjenja i odgovori na pitanja koja i odrasli često postavljaju: kad će život opet biti normalan? Zašto se noću lošije osjećam? Moram li se držati hrabro?

Slatke ilustracije sa životinjama Christine Prym savršen su balans za teška pitanja, a odgovori su vrlo rječiti i prikladni za svaku dob.

Slikovnica je tematski podijeljena, tj. pitanja su grupirana u nekoliko cjelina:

• Zašto sve umire?
• Je li u redu razgovarati o smrti?
• Što se dogodi kad netko umre? Smijem li vrištati, plakati i skriti se?
• Kako mogu prestati biti tužan?
• Sretne uspomene

Od svih slikovnica na ovom popisu, ova je najviše zaintrigirala moju šestogodišnju djevojčicu. Nakon smrti djeda imala je mnoštvo pitanja koja nije na glas izgovorila ili nije formulirati, a ta su se pitanja nametala svaki puta kada spominjemo djeda ili idemo na groblje.

Format s prozorčićima je interaktivan i zabavan, stoga je ova slikovnica odličan izbor kada želite s djecom razgovarati o smrti otvoreno, bez izmotavanja, a niste sigurni gdje i kako započeti.

Kada sam tužan – Trace Moroney

Maleni zeko ponekad osjeća tugu i najradije bi samo plakao. Što može učiniti kad se tako osjeća?

Može porazgovarati s nekime, raditi stvari koje ga inače vesele, a ponekad, kad mu nije do razgovora, dovoljno je samo da bude u društvu prijatelja i obitelji.

Ovo je vrlo jednostavna slikovnica za najmlađe iz serijala o osjećajima. U kratkim i jednostavnim rečenicama i toplim ilustracijama djeci pokazuje neke situacije koje mogu biti okidač tuge (između ostalih i smrt).

Vrlo lijepa i zaokružena slikovnica koja će djeci vrtićkog uzrasta, koja još nisu spremna za kompleksnije pristupe ovoj temi, pomoći prepoznati osjećaj tuge koju možda nisu znala imenovati ili joj prepoznati uzrok.

Da te barem mogu držati za ruku… – Pat Palmer, Dianne O’Quinn Burke

Ova starija slikovnica je mali priručnik dječje psihologinje dr. Pat Palmer, koji na djeci pristupačan način objašnjava gubitak, opisuje proces žalovanja, te nudi savjete kako se nositi s tugom i ljutnjom što voljene osobe ili ljubimca više nema.

Vrlo jednostavne crno-bijele ilustracije prikazuju djevojčicu koja prolazi brojne emocije: tugu, bijes, bezvoljnost, izraženiju potrebu za fizičkom bliskošću. Naposljetku, djevojčica ponovno radi stvari koje je vesele.

Jako mi se svidio ovaj maleni priručnik zbog širine emocija koje pokriva. Nažalost, već odavno je nema u prodaji, no vrijedi potražiti je u knjižnicama.

Ova slikovnica također često spominje gubitak kućnog ljubimca uz koje je dijete bilo vezano. Stoga u nastavku još jedna slikovnica koja se bavi takvim gubitkom.

Slikovnice o smrti kućnog ljubimca

Koliko god htjeli da je drukčije, naši kućni ljubimci žive puno kraće od nas. Zato je smrt ljubimca i često prvi susret djeteta sa smrću.

Zato, na kraju, evo jedne slikovnice koja govori o smrti ljubimca i kao se s njime nositi.

Sjećam se… – Jennifer Moore-Mallinos, Marta Fabrega

Svi mi, pa i naši ljubimci, rađamo se i umiremo. Tako je i s psom Garom u ovoj priči.

Garo je kao štene došao svom dječaku i bila je to ljubav na prvi pogled. Zajedno su odrastali i doživjeli mnoštvo lijepih dana u igri i maženju.

No Garo je stario, mijenjao se, bivao sporiji i stariji. Jednog dana postalo je jasno da Garo neće još dugo poživjeti. Kada Garo umre u snu, dječaku je teško. No s vremenom je spreman ponovno zavoljeti novog ljubimca i s njime stvarati nove lijepe uspomene.

Posebnost ove slikovnice je što na lijep način prati proces žalovanja. S dječakom prolazimo put od shvaćanja da sve umire i da dječak ni za što nije kriv. Tu su i tuga i čežnja za ljubimcem, te spremnost pružiti ljubav novom ljubimcu.

Obično nakon smrti ljubimca požurimo nabaviti novog ljubimca, ali ova slikovnica vrlo lijepo opisuje zašto je važno ne žuriti s tom odlukom dok nismo sasvim prihvatili gubitak.

Zašto, kako i kada ponuditi djeci slikovnice o smrti?

Slikovnice o smrti pomažu djeci razvijati emocionalnu inteligenciju. Čak i ako dijete još nije iskusilo gubitak, slikovnice s ovom temom naučit će ih da je smrt dio života.

Dijete kroz slikovnicu vidi kako razni likovi doživljavaju i izražavaju tugu, te će naučiti da su osjećaji poput tuge, straha i zbunjenosti prirodni.

Kada se u budućnosti susretnu s gubitkom bliske osobe, poznate situacije iz slikovnica pomoći će djeci da prepoznaju i razumiju emocije, i dati im samopouzdanja da se uhvate ukoštac s njima.

Slikovnice s temom smrti možete čitati kada prolazite kroz period nakon smrti bliske osobe, ali i kao pripremu kada je netko od bližnjih teško bolestan ili vrlo star. Također, djeca će u dane kada često posjećujemo groblje biti posebno zainteresirana za ovu temu i imati mnoštvo pitanja.

Preporučujem da slikovnice prvo pročitate samostalno i sami procijenite što je najprikladniji pristup za Vaše dijete. Razmislite o eventualnim pitanjima djeteta i kako ćete na njih odgovoriti; no također pripazite da s djetetom razgovarate otvoreno i jasno kako ih ne biste dodatno zbunili.

Naposljetku, potaknite dijete da tijekom i nakon čitanja govori o svojim mislima i osjećajima o ovoj temi.

Iako o smrti rijetko pričaju, iz iskustva sa svojim klincima znam da djeca o smrti vrlo duboko promišljaju. Osim raznih zanimljivih (pa i smiješnih) teorija, mogli biste iz njih izvući i eventualne strahove i nesigurnosti na kojima potom možete poraditi na siguran način.