Djevojke koje sjaje nagrađivane južnoafričke autorice Lauren Beukes neobičan je spoj trilera, SFa, i povijesnog romana. Jedna je od knjiga koja će ostaviti trag i natjerati vas na razmišljanje. Nažalost, ne baš u pozitivnom smislu.
Kratko o sadržaju:
Harper Curtis nasilnik je koji je pronašao kuću s nevjerojatnom tajnom gotovo jednako strašnom kao što je njegov poremećeni uma. Kuća otvara vrata u različita vremenska razdoblja, a u njima Harper pomno bira djevojke koje sjaje kako bi ih lišio tog sjaja.
Kaže da njihova smrt nije njegov grijeh, već njihov: ne bi smjele sjati. On se čini kao savršen ubojica: nezaustavljiv, neuhvatljiv, on misli. Godine 1989. u Chicagu jedna je djevojka ipak preživjela njegov surovi napad. Kirby Mazrachi odlučna je u tome da mora naći svojeg krvnika. U istrazi otkriva lica djevojaka koje nisu preživjele i dokaze koji su zapravo nemogući. No za nju, koja je trebala biti mrtva, nema nemogućeg…
U ovom je izuzetno napetu romanu Lauren Beukes uspjela spojiti gotovo nespojivo: akciju i liriku, triler i povijesni roman, SF i krimić. Učinila je to bez spisateljskog napora čitateljima na radost: ovo je roman koji se ne ispušta iz ruku dok se ne pročita do kraja.
Osobni dojam:
Djevojke koje sjaje je knjiga koju već danima probavljam i mislim da još uvijek nisam s njom potpuno na čisto.
Knjiga ima intrigantan koncept i nisam očekivala ništa manje od “wow”-reakcije. Ipak nije bilo za “wow”, ne mogu čak reći ni da je odlična, ali ima ono nešto zbog čega mi se uvukla pod kožu.
Voljela bih da sam Djevojke koje sjaje čitala na engleskom, jer u autoričinu pisanju ima nečeg tvrdog i surovog, realnog i oštrog; nečega što me na mahove podsjećalo na Kingovo pisanje.
Nažalost, mislim da se puno toga izgubilo u prijevodu, a toliko baš nisam zagrizla za ovu knjigu da kupujem još jedan primjerak na engleskom.
Harper Curtis zaista je ljudski šljam. Da, toliko je jednostavno. Nema u sebi apsolutno niti jedne kvalitete zbog koje biste se poželjeli znati više o njemu, niti jednog trenutka u knjizi u kojoj pokaže da je ljudsko biće, koliko god duboko se to u njemu krilo.
Lišen je svake emocije, vođen instinktom za krvlju i seksualnim ispunjenjem. Harper bira djevojke koje su njegova sušta suprotnost, djevojke koje “sjaje”, mlade žene koje se ističu u gomili bilo ljepotom, idealima, kreativnošću ili snagom karaktera—svime onim što on nema.
Onda u jednoj milisekundi autorica ubaci scenu u kojoj si on zamišlja da jedna od njegovih seksualnih partnerica dijeli život s njim.
Ne znam je li to bio pokušaj da se Harpera prikaže bićem koje kao i svako drugo ponekad žudi za društvom, ali meni je taj dio zapravo došao kao šaka u oko jer nema nikakve poveznice sa… pa, ničim, ni prije ni poslije tog trenutka.
Dosta je takvih trenutaka u knjizi; nebitnih likova, praznog hoda, prilično random razgovora. Da se ovu knjigu sažme za stotinjak stranica, imala bi daleko veći efekt.
O djevojkama koje sjaje saznamo u suštini vrlo malo. Djevojka koja je preživjela Harperov napad, Kirby Mazrachi, tvrdoglava je i uporna studentica, dijete drogerašice/prostitutke, cura koja mi ni po čemu posebnom nije bila simpatična.
Svi su likovi u knjizi takvi; razrađeni tek toliko da se ne može reći da su potpuno plitki, ali nikada dovoljno oblikovani da ispune ono za što pretpostavljam da je autorica zamislila.
Čak ni način na koji kuća funkcionira nije nikada razjašnjen; Harper jednostavno išeta kroz vrata i snagom volje se nađe na istom mjestu godinama prije ili kasnije.
Metafora jednog izopačenog ljudskog uma? Neprolazna, nepromjenjiva, vječna i neiskorjenjiva ljudska zloba? Misterij uma jednog psihopata? Koje god značenje joj dali, u knjizi nema nijedne teorije da to potvrdi ili ospori.
Kuća je, eto tako, jednostavno tu i tako funkcionira. (A tek Bartek? Tko je pobogu Bartek i zašto je uopće u priči?!)
Čitava je atmosfera knjige dosta mračna i hladna (kako i priliču knjizo o ubojici koji curama vadi utrobu). Ono malo misterije (ta prokleta kuća, i hoće li Kirby stati Harperu na kraj) nije mi dalo da skroz odustanem od knjige.
Ipak, nema napetosti; prilično je bjelodano od početka da Harper ubija a Kirbi preživi, a o onome između znamo premalo da bi nam bilo stalo.
Da sažmem; neloša knjiga za ubiti koji sat. Navukla sam se na potencijal priče i pisanja, ali ne mogu reći da će mi ostati u trajnom pamćenju.
Serija “The Shinning Girls”
2022. prema knjizi je snimljena serija od 8 epizoda, s Elizabeth Moss u ulozi Kirby Mazrachi.
Koliko mi je knjiga bila zbunjujuća, toliko ni trailer baš ne razjašnjava o čemu se zapravo radi, no procijenite sami:
Nisam još pogledala seriju, no naišla sam na nekoliko kritičara koji navode iste probleme koji muče i knjigu – a to je na mahove spora radnja
Dok hvale izvedbu Elizabeth Moss, naglašavaju da je serija na mahove neujednačena što se tiče tempa, te da može djelovati zbunjujuće zbog složene naracije i konstantnog skakanja kroz vrijeme.
Gdje gledati Djevojke koje sjaje online?
Serija se može pogledati na Apple TV+ (možete iskoristiti 7 dana free trial, taman dovoljno da pogledate svih 8 epizoda).
Izvorni naslov: The Shining Girls
Prijevod: Dragana Vulić-Budanko
Izdavač: Profil knjiga, 2013.
Naša ocjena:
Gdje kupiti Djevojke koje sjaje:
Knjiga je rasprodana na online shopovima, ali pokušajte je potražiti u knjižnici ili Facebook grupama za prodaju rabljenih knjiga
