Sharon Bolton izabrala je savršeno mjesto radnje za roman ovog tipa, a depresivna atmosfera otoka i njegovih stanovnika jedva da stane između dvije korice. Samo da nije bilo tog malog klišeja, Male prljave laži bila bi daleko upečatljivija.
Od prve stranice, kada Catrin, stručnjakinja za kitove, usred noći zaranja u dubine oceana, znate da će Male prljave laži biti izuzetno mračan roman. Djeca nestaju sa više-manje izoliranog i nenaseljenog surovog otočja na kraju svijeta. Iz mora proviruju olupine poplavljenih brodova, i nakon 30-ak godina osjeća se zadah rata između Ujedinjenog Kraljevstva i Argentine, a minska polja razasuta su diljem otočja. U takvo mjesto teško da biste smjestili idiličnu ljubavnu priču ili obiteljsku sagu, ali za ovaj žanr savršen pogodak.
Priča je podijeljena na tri dijela i temelji se na tri lika: Catrin, Rachel i Callum. Catrin i sama živi s teretom tragedije u kojoj je prije nekoliko godina izgubila dvojicu sinova, emocionalno i psihički nije najstabilnija osoba na otoku, a u toku priče pokazat će se da je itekako sposobna povući okidač kada okolnosti to zahtjevaju. Callum pati od PTSP-a i često se ne može točno sjetiti što je za vrijeme napadaja panike napravio. A Rachel? Recimo samo da ne odnosi nagradu za majku i prijateljicu godine…
Tko je od njih troje ubojica? Ne možete si ne postaviti to pitanje jer vas autorica neprestano navodi na tragove koji bi vas doveli do određenog zaključka. Iskreno, ne volim to bacanje pijeska u oči u krimićima, osobito kada je tako prozirno i neuvjeravajuće. Još bih to i oprostila da je rješenje misterije donekle iznenađujuće, ako ne i potpuno smisleno, ali što je Bolton napravila?
Ako ste pročitali ove godine i jedan krimić/triler, znat ćete odgovor na to pitanje. Klišej.
Nakon prve trećine znala sam tko, samo nisam znala kako, kada i zašto. Nadala sam se da će me ti odgovori raspametiti, da će ovih 250 stranica između biti vrijedni toga, ali…ne baš. Puno zbrke, puno krivaca a nitko kriv, puno buke i panike, tresla se brda, rodio se miš.
Od onoga što je počelo uvjerenjem da će Male prljave laži biti fantastičan primjerak svog žanra, nije baš puno ostalo. Mrzim kada moram korisiti riječ “predvidljiv” za knjige od kojih najmanje što želite je da budu predvidljive.
Da sažmem: mjesto radnje odlično, atmosfera savršeno uhvaćena, likovi “poremećeni” baš u pravoj mjeri (iako autorica to neprestano nabija na nos–“vidite? mora da je on/a ubojica!”), ali ne previše uzbudljivo i pamtljivo štivo, taman negdje između 2 i 3 Goodreads zvijezdice.
