Mali milijarder treća je knjiga Davida Walliamsa koju je Malac čitao, i sudeći po reakcijama, njemu draža od Banditske Bakice i Bljakburgera.
Mali milijarder je Joe Spud, debeljuškasti dvanaestododišnjak čiji je otac zaradio zilijune na svom izumu, suho-vlažnom toaletnom papiru. Joe ima sve što poželi, milijunski čekovi u njegovom se domu dijele kao bomboni, no Joe nema neke puno bitnije stvari- nema prijatelja, a ni otac mu se baš ne snalazi u svojoj ulozi. Joe odluči krenuti u javnu školu, gdje se sprijatelji s Bobom. No kada se proširi vijest o bogatsvu koje Joe posjeduje, Joe će naučiti neke važne lekcije; da se prijatelja ne može kupiti, ne mogu se svi problemi riješiti novcem, a što ostaje ako novca više nema…?
I ova priča obojana je Walliamsovim tipičnim humorom – šale o kakici, WC papiru i odvratnoj hrani iz školske kuhinje. Meni ( i vjerujem većini roditelja) takve šale nisu baš urnebesne, no ja nisam ciljna publika za ovaj roman. Meni je puno zanimljiviji bio Walliamsov sarkazam i igre riječima, osobito u osmišljavanju imena koje kao učitelj nipošto ne smijete imati (i ne mogu ni zamisliti koliko se prevoditelj “zabavljao” s takvim sintagmama). No Malac sa svojih 10 godina spada u dobnu skupinu kojoj je ova knjiga namijenjena, a njemu je bila užasno zabavna i pobudila je neke iskrene izljeve empatije kod njega. Walliams se dotiče i teme bullyinga, obiteljskih odnosa i iskrenog prijateljstva bez dosadnog moraliziranja. Mislim da je time potpuno ispunila svoju svrhu.
Mali milijarder ispunjen je ilustracijama, zabavna je, brzo se i lako čita, i ako do sada niste imali prilike upoznati se s Walliamsovim djelima, toplo preporučamo ovu knjigu.
