Pustila sam te možda nije najbolji krimi-triler koji sam ove godine pročitala, ali ova knjiga definitivno ima jedan od najupečatljivih “što se to sad dogodilo?!?” trenutaka i nekoliko sjajno razrađenih tema, zbog čega biste je obavezno trebali pročitati ako vam padne u ruke.
Pustila sam te počinje prilično jednostavnom formulom – dogodila se nesreća. Mama je na trenutak pustila ruku malog Jacoba koji je pretrčao inače mirnu i slabo prometnu cestu.
Za jednog dječaka, taj trenutak je bio dovoljan da na njega naleti automobil.
Za jednu ženu, smrt dječaka je prekretnica. Skuplja stvari i odlazi u anonimnost malog welškog mjesta gdje joj društvo pravi beskrajna krivnja.
I sad si vi mislite, predvidljivo. Policija traga za vozačem koji je udario dječaka i pobjegao. No Mackintosh je napravila nešto dosta zanimljivo; u moru krimića koji vas tako prozirno navode na krivi trag, Mackintosh je jednostavno prešutjela jednu malenu sitnicu, a ja sam postala žrtva vlastitih brzopletih zaključaka. Well played.
Upravo taj prijelomni trenutak vratio je moje zanimanje za ovu priču. Nakon smrti dječaka, ne događa se baš mnogo. Istraga stoji na mjestu, žena fotografira plaže oko Walesa i puno plače i tu mi je sve postalo malo dosadnjikavo. Pisanje i likovi osrednji. Netko s manje strpljenja od mene tu bi možda potpuno odustao od čitanja.
Drugi dio priče daleko je intrigantniji, javljaju se neki novi likovi, neke tajne izlaze na svjetlo dana. Na kraju, kada se svi dijelovi slože, ništa nije slučajno i nekoliko života se promijeni na više načina od onoga na koji smrt dječaka može promijeniti njegove roditelje, osobu koja se toga dana nalazila u autu, pa i čitavu zajednicu.
Mackintosh se uhvatila ukoštac s jednom jako teško temom kao što je obiteljsko nasilje, i po meni je to napravila stvarno dobro. Veliki dio drugog dijela je kronika jedne obiteljske priče pune psihičkog i fizičkog zlostavljanja.
Kako je sve to uplela u naizgled slučajnu prometnu nesreću, morat ćete otkriti sami jer svaka riječ može značiti spoilere, a ne želim vam pokvariti zadovoljstvo otkrivanja toga tko je žena koja bježi, tko je bio za volanom, i naposlijetku, tko je zapravo bio maleni Jacob.
Presuda? Za roman prvijenac, Pustila sam te nije uopće loš, iako autorica predugo pušta da stvari vise u zraku dok interes čitatelja hlapi. Kod knjiga ove vrste ipak volim malo više napetosti nego što je u ovoj priči ima.
