Da me s polica nije privukla Sova, drugi roman Samuela Bjørka, vjerojatno bih posve previdjela činjenicu da je Putujem sama uopće objavljena kod nas. Bila bi to velika šteta, jer iako Putujem sama ima svojih boljki, toliko me zaokupila da sam je progutala u jednom dahu.
Istražiteljica Mia Krüger napustila je policiju i život u gradu zamijenila onim na osamljenom norveškom otoku. Na otok uskoro dolazi njezin stari kolega, istražitelj Holger Munch, kako bi je nagovorio da se vrati na posao. Munchu je potrebna njezina pomoć na novom uznemirujućem slučaju. U šumi je pronađeno beživotno tijelo šestogodišnje djevojčice obješeno sa školskom torbom na leđima. Oko vrata joj je bila pričvršćena poruka: „Putujem sama“. Sve ukazuje na to da će ubojica ponovno djelovati, a Krügeričina potraga odvodi nas u prošlost do šest godina starog slučaja nestanka novorođenčeta iz rodilišta. No istraga postaje daleko osobnija nego što je to istražiteljski par Munch i Krüger uopće mogao zamisliti, a oni sami postaju pijuni u ubojičinoj smrtonosnoj igri.
S obzirom da se radi o prvijencu, Bjørk ne samo da se dobro drži, nego sposobnošću da vas uvuče u priču barata bolje nego neki iskusniji pisci. Putujem sama ima sve sastojke za klasični krimić koji blago naginje noiru; psihopata ubojicu na slobodi, genijalnu istražiteljicu koja se bori s vlastitim demonima i onu poznatu, mračnu atmosferu svojstvenu Skandinavcima.
Iako u priču uvodi mnoštvo likova, njihova brojnost i česta izmjena perspektiva ne guši radnju. Naime, Bjørk svakome daje točno onoliko prostora da poželimo saznati više, a brzom izmjenom likova i kratkim poglavljima knjiga dobiva sjajnu dinamiku. Dodatno intrigira to što do samoga kraja ne znate tko je od tih silnih likova ključan za radnju. Svaki od likova odigrat će neku (manje ili više) bitnu ulogu, svatko je dio jedne veće slagalice, a na vama je da do kraja pogađate krije li se među tim likovima ubojica, ili se radi o nekome sasvim stotom… Zbog svega toga Putujem sama teško se ispušta iz ruku. To je kvaliteta koju jako cijenim i zbog koje sam oduševljenje dijelila na sve strane interneta.
Ipak, Putujem sama nije savršena i velikodušno je dobila je od mene četiri Goodreads zvjezdice. Jedan od razloga je nedorečeni i zbrzani i ne baš zadovoljavajući kraj te neispunjena očekivanja od određenih likova.
Bez spoilera pa ću zato stati ovdje. Dopustite knjizi da vas ponese, uživajte u vožnji dok traje. Je li kraj malo nedorečen? Jesam li očekivala više? Da. No to što se dogodi u zadnjih 10 strana ne mijenja činjenicu da me ostalih 444 strašno zabavilo i držalo moju pažnju od samog početka.
[…] uopće loš, iako autorica predugo pušta da stvari vise u zraku dok interes čitatelja hlapi. Kod knjiga ove vrste ipak volim malo više napetosti nego što je u ovoj priči […]