Tajne sretnoga života pitka je i lako čitljiva ratna drama koju sam pročitala u jedno poslijepodne. Osim tematike Drugog svjetskog rata koja je meni najdraža tema u povijesnim romanima, ima i određenu dozu misterije koja mi nije dopuštala da spustim knjigu dok nisam doznala sudbine glavnih likova.
Iako živi s ratom iz dana u dan i budućnost je neizvjesna, 15-ogodišnja Emmy čvrsto sanja neke vlastite snove i ciljeve za koje njezina samohrana majka ne mari previše. Emmy želi postati dizajnerica vjenčanica i ostvarenje sna joj je na dohvat ruke.
U namjeri da zgrabi jedinstvenu priliku koja joj je pružena, iz sigurnosti sela u koje je evakuirana zajedno s mlađom sestrom u London će se vratiti upravo onog dana kad Luftwaffe započne zračne napade koji će u povijesti ostati upamćeni pod nazivom Blitz…
Taj će dan postati prijelomnica u njihovim životima, a trauma koju su doživjele sestre će pokušavati zaliječiti još desetljećima.
Ženske uloge i ratna trauma
Likovi o čijim sudbinama Meissner piše mahom su žene. One su sestre, majke, kćeri, bake, supruge i ljubavnice. Njihovi odnosi i uloge, te odgovornost i očekivanja koji iz tih uloga proizlaze bitna su okosnica priče i karakterizacije likova, kako prije tako i nakon ratnog užasa koji proživljavaju.
Svaka žena u ovoj priči suočava se s posljedicama vlastitih životnih odluka i određenom krivnjom što su pokrenule niz više-manje nesretnih događaja u pokušaju da vlastiti život kroje prema vlastitom nahođenju. Iako ta dimezija priče nije uvijek u prvom planu, ona je nit koja se provlači od početka do kraja ove knjige.
“Doktorica Diamant rekla je da je istina neobičan sudrug. U jednom te trenutku uništi, a u drugome oduševi. Ali nikada ne vara. I upravo nam zbog toga naposljetku znači utjehu.”
Ta simbioza privatnih demona i ratnog pakla čini likove i radnju još intrigantnijom i relevantnijom. Meissner na taj način oblikuje prilično autentične likove koje emocionalne rane neminovno prenose u sve veze i postupke tijekom života.
Osobna odgovornost u vihoru rata
Na samom početku knjige, kada mlada studentica Kendra dolazi na razgovor sa ženom koja prepričava svoju ratnu priču, ona kaže:
Kakva korist od pamćenja nekog događaja ako ne zapamtite kako ste se zbog toga osjećali. Kako je utjecao na druge ljude. Kako su se oni osjećali. Vi ne biste ništa naučili, a ne bi ni itko drugi.
Emmy se neprestano lomi između krivnje što je toga dana bila u Londonu i čežnje da slijedi svoje snove. No tko od nas može predvidjeti posljedice svakog koraka na koji se odlučimo, i moramo li zbog toga ispaštati do kraja života? Može li se uopće živjeti tako, van vlastitog vremena i konteksta, nepovezani s događajima i ljudima čije živote dotičemo?
Može li rat biti jedini izgovor zbog kojeg smo se odlučili na određeni čin?
Umjesto da u ratu traže izgovore i opravdanja, Meissneričini likovi u svakom trenutku svjesni su da na raspolaganju imaju samo karte koje drže u rukama u ovom trenutku.
Naposlijetku, rat ili ne – svaki naš postupak proizlazi iz naše slobodne volje.
Sa svim ostalim potezima koje su povukli u životu moraju naučiti živjeti. U tome leži tajna sretnoga života.
Tajna sretnoga života
Uživala sam u ovoj priči i proletila sam kroz nju rekordnom brzinom. Osobni dojam je da je autorica vješto isplela ratne grozote s osobnim dramama koje se kriju u svakom od njezinih likova. Pri ruci već imam drugu ratnu priču Susane Meissner kojoj se također silno radujem.
Iako se pred sam kraj priča malo razvodnila (onaj dio koji se događa u sadašnjosti), Tajne sretnoga života zanimljivo je štivo koje će se svidjeti ne samo ljubiteljima povijesne fikcije, nego svima koji se na nekoliko sati žele izgubiti u nekom drugom mjestu i vremenu.
Tajne sretnoga života za Znanje je prevela Mirjana Valent. Iako se radi o starijem kolu KDS, knjiga se još može pronaći u Tisak Media centrima ili na web shopu izdavača.
