Čarolija jednog lutkara priča je o lutkici Karolini koja bježi iz ratom razorene Zemlje lutaka.
Dobri vjetar donosi je u Krakov u radionicu jednog lutkara koji se također bori s demonima iz rata koji je jedva preživio. Čarolijom koje nije ni svjestan Karolinu učini živom. Postaje mu prijateljica, podrška i oslonac, a to što je došla baš njemu nije slučajnost.
Ali godina je 1939. Na pomolu je novi rat. A u ratu ne postoje sretni završeci…
Pomiješajte moj afinitet prema povijesnim romanima, suzite to na Drugi svjetski rat, dodajte ljubav prema middle grade knjigama, u miks ubacite lutke i malo čarolije. Čarolija jednog lutkara ima sve sastojke koji me obaraju s nogu.
Čarolija jednog lutkara knjiga je koja slama srce snažnim kontrastom djetinje čarolije i surovosti rata. Namijenjena je osnovnoškolskom uzrastu koji će temu holokausta tek pobliže upoznati.
Upravo ovakve knjige tu su da činjenično znanje dopune onim što se u udžbenicima povijesti ne može naučiti (a možda baš zbog toga povijest često ponavljamo); rat nisu samo godine, brojevi i lokacije. Rat su stvarni ljudi, stvarne sudbine, stvarne tragedije.
Zanimljivo je da Romero zadire i malo dublje u zašto. Zbog čega ljudi čine zlo? Koliko je lako prihvatiti neki svjetonazor i biti uvjeren u njegovu ispravnost? Što dovede čovjeka do toga da nanosi drugome zlo, i pri tome je potpuno uvjeren da čini pravu stvar?
Ova priča na djeci pristupačan način približava čovjeka na obje zaraćene strane. Kroz metaforu čarolije progovara o moći koju svatko od nas posjeduje, a na nama je da odlučimo na koji način ćemo tu čaroliju iskoristiti.
“To je čarolija – kada ostvariš ono što poželiš.”
Romero je u svoju priču uplela poneko biće iz slavenske mitologije, kao što su lakanice, vatrena ptica, a tu je i Juraj Janošik – stvarni, poljski Robin Hood kojega su zbog krađe bogatima objesili. No zbog svojih je dobrih djela nakon smrti postao priča, a potom prerastao u legendu.
Autorica ovom knjigom odaje počast onim “malim” ljudima koje režimi nisu zastrašili u toj mjeri da bi odbili pomoći bližnjemu – pa čak i po cijenu života. Da parafraziram Edmunda Burka- kako bi zlo trijumfiralo, dovoljno je samo da dobri ljudi ne čine ništa.
“…Karolina je vrlo dobro znala da se samo neko ko ima srce može smatrati živim.”
Lutkar Ciril jedan je od onih dobrih ljudi koji su učinili nešto. Umjesto da ostane gluh i slijep na patnje svojih prijatelja Židova, Ciril svoju čaroliju koristi da spašava djecu.
A takvih je ljudi bilo, iako im povijest rijetko pamti imena. Jedna od njih bila je i Poljakinja Irena Sendler, koja je iz varšavskog geta spasila oko 2500 djece.
Karolina, koja se vozila u Lutkarevoj korpi, zagrlila mu je prste i prošaputala: “Nemaju pravo da budu ovde. Imaju svoju zemlju, treba da se vrate tamo. “
“Svet, nažalost, ne funkcioniše tako,” odgovori on tihim glasom. “Zato ljudi i idu u rat.”
“Mislim da je Zemlja lutaka bolja od svih mesta u tvom svetu – čak i od Krakova”, reče Karolina. “Ali to ne znači da bih napala tvoj grad.”
“Mi nismo naročito mudri“, odvrati Lutkar.” …
Tematski slična knjiga za isti uzrast je Cirkus Mirandus Cassie Beasly, divna knjiga koja nas je također jako dirnula, iako su ratne strahote ondje tek u natruhama.
Čaroliju jednog lutkara na srpski je za Vulkan izdavaštvo prevela Dubravka Trišić.
[…] sam pročitala u jedno poslijepodne. Osim tematike Drugog svjetskog rata koja je meni najdraža tema u povijesnim romanima, ima i određenu dozu misterije koja mi nije dopuštala da spustim knjigu dok nisam doznala sudbine […]