“Svaki dan rođendan” je topao i poučan roman za starije osnovnoškolce (otprilike 9-13 godina) poznatog britanskog dječjeg pisca i komičara Davida Badiella.
Iako ideja da smo svaki dan slavljenici zvuči primamljivo, ova priča pokazuje kako bi se brzo stvari mogle zakomplicirati, pa i nanijeti veliku štetu našoj obitelji i prijateljima. Ovaj roman nas stoga uči o pravoj važnosti i značaju rođendana—a to nema baš nikakve veze s poklonima ni basnoslovnim proslavama.
Kratko o sadržaju:
Sam Green jedva dočeka 8. rujna, jer je tada njegov 11. rođendan. Večer nakon fantastične proslave ugleda zvijezdu padalicu i zaželi da mu je rođendan baš svaki dan. Želja mu se ispuni; sljedeće jutro njegova obitelj ponovno ga zasipa pažnjom i poklonima, prijatelji i rodbina dolaze na proslavu. I tako iz dana u dan…
Ali Sam polako shvaća da se s poklonima ne stigne ni pozabaviti jer je stalno zauzet proslavama. A tu je i ogroman trošak za večere, torte, i poklone koji se izmiče kontroli.
Punih godinu dana Samov rođendan zaokuplja njegovu obitelj, a kada proslava rođendana ometa potragu za Samovim dementnim djedom koji je po tko zna koji put zbrisao, Sam odluči da je vrijeme da pronađe tu zvijezdu i nekako poništi svoju želju.
Osvrt i osobni dojam:
“Svaki dan rođendan” čitala sam kratko prije rođendana svoje djevojčice. Brojala je dane – sate – do svoga rođendana, i kao i svako dijete, poželjela da su rođendani malo češće u godini.
Stoga mi se jako svidjela ova priča jer odgovara na pitanje “što ako…”’? Kako bi to bilo da svaki dan imamo rođendan? David Baddiel je to sjajno prikazao u ovoj knjizi.
“Jučer je bila obljetnica dana tvog rođenja, to je istina.”
“No jutros smo se probudili,” nastavi Vicky, “i oboje smo u glavi imali istu misao. A ta je misao bila, ‘Same, sretan ti rođendan!’ A tada sam se zamislila i zaključila da nema razloga slaviti tvoje rođenje samo na taj datum, jer smo svakoga dana sretni što si se rodio! Stoga bi tvoj rođendan trebali slaviti svaki dan!”
Baddiel na zanimljiv način prikazuje protok vremena. Naime, svi ti silni rođendani, osim prvih nekoliko, dobiju tek kratku bilješku.
Autor nam je tako vješto pokazao koliko je slavljenje rođendana postalo monotonija, i koliko je nevažno postalo kada slavlja i poklona ima u izobilju—a zahvalnost i uzbuđenje se tope i nestaju.
U doba konzumerizma, rođendani su izjednačeni s darovima, tortama, i skupim rođendaonicama. Baddiel na nježan način, bez pametovanja, razvija ideju da su darovi i rođendani postali svrhom sami sebi, i da više nikakve veze nemaju s onim što se slavi.
“Sam se ogledao po svojoj sobi, pretrpanoj darovima (mnogi su bili naslagani na hrpe, jedan preko drugoga, rušili su se, padali po svakom centimetru slobodnog prostora) i pomislio: Ne želim ništa od ovoga. Neka sve nestane. Želim samo svog djeda.”
Na duhovit način Baddiel opisuje kako se svi drugi (ne snalaze) u takvoj situaciji. Što više smisliti za poklon? Kako današnja zabava može nadmašiti jučerašnju?
Istovremeno, Sam ima jako toplu obitelj koja puno grli i razgovara. Ali materijalni aspekt rođendana lagano narušavaju i takve odnose, jer roditelji postaju previše zaokupljeni troškovima i poklonima kako ne bi razočarali Sama.
Pouka ove knjige je da možemo slaviti i voljeti nekoga i bez pretjeranih poklona i zabava. Ljubav se ne mjeri količinom poklona ni pretjeranom pažnjom, jer rođendan je, ipak, samo jedan dan u godini; a ljubav i pažnju nam bližnji pokazuju i svih preostalih 364 dana u godini.
Likovi
Posebno se moram osvrnuti na likove jer su vrlo zanimljivi i zaokruženi.
Glavni lik, Sam, je klinac kao i svaki drugi. Voli znatnsvenu fantastiku. Posebice obožava Zvjezdane Staze, u sobi mu visi poster iz Dosjea X, zamorca je nazvao Spock, a najveća želja mu je teleskop.
Sam voli i čitati što i svi njegovi vršnjaci, pa tako i Davida Walliamsa, čiju Zlu zubaricu čita prije spavanja.
Autor je lijepo razvio lik Sama od dječaka koji se iskreno raduje svom posebnom danu i zahvalan je za skupe darove, do djeteta kojemu se više ne može udovoljiti, a poklone više čak ni ne razmata sam.
Sam je postao jako krupan. Od previše specijalnih doručaka u krevet. I suviše torte. Soba mu je postala tijesna zbog suviše darova…. A Sam se nije promijenio samo fizički. Postao je i druga osoba. Prestao je pisati psima zahvala (no, ako ćemo pošteno, ipak ih je trebalo napisati jako mnogo). Prestao je čak i govoriti hvala kad bi dobio dar. Počeo je zahtijevati sve veće i veće torte, kao i sve uzbudljivije i uzbudljivije proslave.
U međuvremenu, ostatak obitelji živio je u daleko manjoj raskoši. Od druge polovice godine, Charlie i Vicky (i Ruby) jeli su uglavnom zapečeni grah na tostu. Za gotovo svaki obrok. A sada, kada je godina još više odmakla, jednostavno više i nisu izlazili iz kuće (osim, dakako, da Sama za rođendan odvedu u kino, ili na bazen, ili na slobodno penjanje, ili na paintball, ili bilo gdje drugdje).
Kad su Vicky i Charlie slavili vlastite rođendane, nisu jedno drugome ništa darovali, osim čestitki koje su sami izradili. I više nikada nisu čitali (nekoć su zajedno jednostavno gutali knjige i časopise) osim, reklo bi se, račune za kreditne kartice.
Naiskreniji dio je, naravno, da su ga takvim napravili ljudi oko njega, inzistirajući da je svaki dan samo njegov, i da je Sam stalno u centru pažnje.
Na sreću, Sama iz takvog stanja trgne ono bitno u životu; ljubav prema djedu i strah za sigurnost i dobrobit njegove obitelji.
Kad smo kod djeda, Baddiel se dotakao i teme demencije. Iako je na mahove tužno čitati kako se djed izgubi, zanimljivo ja da, kao i kod mnogih drugih oboljelih, on savršeno pamti najupečatljivije trenutke svog života, dok sve ostalo nestaje kao kroz sito.
Tako djed, primjerice, nikada neće zaboraviti datum Samovog rođendana, jer ga on je on prvi došao posjetiti u bolnicu. Ali jednostavno ne može pojmiti zašto svi svaki dan slave Samov rođendan…
“Ne pričajte gluposti! Da je svakoga dana tvoj poseban dan, tada ni jedan dan ne bi bio poseban!”
Samova sestra Ruby, koja u toku priče napuni 8 godina, je mala štreberica, ali vrlo pragmatična i sposobna. Bez njezine pomoći, Sam bi teško poništio želju, i jako mi je drago da se i Ruby ostvarila rođendanska želja.
Još jedan lik koji služi kao protuteža Samu je skaterica Zada.
Iako Baddiel ne ulazi dublje u tu temu, o njoj možemo zaključiti da je izbjeglica, dijete koje je moralo napustiti školu, oca, i državu u potrazi za sigurnijim životom. Njezin skateboard je pohaban, iskidan, ali je poseban jer je joj ga je napravio otac. Tako nam Baddiel suptilno poručuje da vrijednost darova nije njihova cijena, nego onaj tko ga daruje i ono što mi od njega napravimo.
Samo ljubimac Spock je jedan vrlo simpatičan i pomalo čangrizav zamorac čije su me “mudrolije” dobro nasmijale!
I jedan detalj koji će se svidjeti onima koji su čitali Upravljač za ljude istog autora—Ellie i Fred se također pojavljuju na Samovim rođendanskim zabavama!
Zašto pročitati Svaki dan rođendan?
Ako tražite zabavne, brze, lijepo ilustrirane i tople i poučne knjige za klince između 9 i 13 godina, sigurna sam da će im se Svaki dan rođendan jako svidjeti, kao i drugi romani Davida Baddiela!
Pored zanimljive ideje o rođendanskim proslavama svaki dan, ova knjiga sadrži i puno avanture u zadnjoj trećini knjige, dobru dozu humora, i privlačne ilustracije. Odličan je izbor ako tražite knjigu za rođendanski poklon, ali i jednostavno i lako štivo u kojem se može uživati tijekom praznika.
Izvorni naslov: Birthday Boy
Prijevod: Ozren Doležal
Ilustracije: Jim Field
Izdavač: Mozaik knjiga, 2018.
Naša ocjena:
Gdje kupiti?
U knjižarama ili na webshopu izdavača
