Čovjek zvan Ove – Fredrik Backman (recenzija)

Čovjek zvan Ove je knjiga koja me oduševila od prve stranice. Za ljude kao što je Ove treba vam tona strpljenja i vagon razumijevanja. Ipak, tu i tamo vas i iznenade…

Čovjek zvan Ove – knjiga i film podjednako – savršen su spoj komedije i drame. U istoj mjeri će vas i nasmijati i rasplakati, a u svakom slučaju odlično zabaviti.

Ove je 59-godišnji udovac koji dolazi “iz vremena u kojem je čovjek bio ono što je radio, a ne ono što je govorio da radi.” Život nije uvijek bio pravedan prema njemu. Izgubio je sve što voli – posao, svoju Sonju, i smatra da mu nije preostalo ništa što bi ga na ovome svijetu zadržalo.

Na njegovu sreću ili nesreću, još uvijek je nekome potreban. Ove ne bi bio Ove kada bi samo tako otišao i ostavio nesposobnog susjeda imigranta da vozi u rikverc po naselju. Radi se o principu.

A i što bi njegova Sonja mislila o njemu kad bi joj se pojavio pred očima bez da je pomogao onima kojima bi ona neupitno pružila ruku?

“A ona je bila boja. Sve boje koje je on imao.”

Čitajući kako Ove kupuje računalo (koje zapravo nije računalo) smijala sam se na sav glas. Svima je poznata ta tragikomedija kada pripadniku starije generacije objašnjavate što su gigabajti i kako je moguće da računalo nema tipkovnicu a košta kao omanji automobil. Simpatično? Ugodno? Ni najmanje.

U Čovjek zvan Ove izmjenjuju se Oveova sadašnjost i prošlost, tuga i radost, isprepliće se sve ono što je učinilo Ovea takvim kakav jest i kako kao takav funkcionira u nekom njemu novom i stranom svijetu (IT konzultanti? InterNET? BMW?!?).

Ne možete ne razviti ogromnu simpatiju i razumijevanje prema ovom starčiću. Tome je uvelike pridonio i stil; dobroćudno sarkastičan, natopljen humorom, ali i potpuno iskren, bez trunke melodrame i jeftinih emocija.

Izvornog naslova En man som heter Ove, ova je knjiga već u rodnoj Švedskoj kada je izašla 2012. doživjela ogroman uspjeh.

2015. knjiga je doživjela i odličnu ekranizaciju u kojoj je Ovea je utjelovio Rolf Lassgård. Film je 2016. osvojio Europsku filmsku nagradu kao najbolja europska komedija, a zaradio je i nominaciju za Oscara za najbolji film na stranom jeziku.

Malo koja knjiga me uspjela – u razmaku od svega nekoliko redaka-natjerati da neprestano lijem suze, što od smijeha, što od tuge. Zadnje tri stranice sam čitala tri puta jer sam do tada već toliko cmoljila da nisam vidjela što čitam.

Čovjek zvan Ove sigurno je najdraže što sam pročitala ove godine (a čitala sam novu Laini Taylor koja je itekako vrijedna konkurencija) i jedna od rijetkih koju ću sigurno pročitati još mnogo puta.

Moja ljubav prema Backmanovim djelima nastavila se sa Moja Bakica vas pozdravlja i kaže da joj je žao, Britt-Marie je bila ovdje, Sve što moj sin treba znati o svijetu, sjajnim Medvedgradom, te Mi protiv vas.

Knjigu možete kupiti u gotovo svim knjižarama ili direktno na webshopu izdavača, a prijevod potpisuje Maja Vrbanc.